Rodi se Bošnjak,
onako jedar,
lijep sa kukurikanjem horozova,
zadoji ga majka Bosna
najslađim mlijekom,
da bude ponosan i prkosan
u inat dušmanima mnogim.
Napi se kao mladić bistre vode,
sa vrela njenog,
da bude kreposan i razborit
za vremena sva.
Uzme taj mladić abdest,
u zoru da klanja sabah rani,
i Milostivog veliča.
Uvečer izađe
na proplanak zeleni
da pogleda u daljinu,
gdje mu je granica,
što mu je Majka u amanet ostavila
i čvrsto odluci da nikad pokoren biti neće.
Hariz Aličić
