Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Mudžahida da je Abdullah ibn Abbas upitan: ”Šta je natjeralo Sulejmana, alejhi selam, da se, nakon što je izvršio smotru ptica, sjeti samo ptice Hudhud i da samo za nju pita?”
Ibn Abbas je odgovorio: ”Sulejman, alejhi selam, došao je do jednog pustog mjesta i nije znao kako pronaći vodu, a ptica Hudhud je bila sposobna da vidi vodu u dubini zemlje kao što čovjek vidi neku stvar na površini zemlje, pa je želio da je pita za vodu.”
Na tom skupu bio je i jedan haridžija koji je mrzio Ibn Abbasa i koji je gledao svaku priliku da se suprotstavi njegovom mišljenju te da ga pokuša poraziti i poniziti pred ljudima, pa mu je rekao: ”Ti nam govoriš o tome da ptica Hudhud može vidjeti vodu u zemlji, a obični dječak joj stavi zrno u zamku koju je pripremio i pospe malo zemlje po zamci, a onda Hudhud dođe da uzme zrno i upadne u zamku i dječak je ulovi. Kako je moguće da neko sa takvom sposobnošću upadne u zamku koju mu dijete napravi?”
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao mu je: ”Teško tebi, kad se desi Allahova odredba (sudbina), tada oči zaslijepe i oprez je uzaludan.” Tj., ako Allah želi da neka stvar ili osoba upadnu u zamku ili provaliju, ona će upasti čak i ako je izuzetno inteligentna, pronicljiva i pametna, jer kada se dogodi odredba, tada vid ne pomaže i oprez je uzaludan.
Sulejman, alejhi selam, bio je vladar na zemlji, vladao je nad ljudima i džinima, razgovarao je s pticama i vjetar mu je bio potčinjen. Sve su to blagodati koje mu je Allah podario. Međutim, imao je potrebu da pita pticu Hudhud za vodu u utrobi zemlje, pa neka je slava i zahvala Onome Koji je stvorenja uputio jedna na druga, a On je neovisan od svih stvorenja i svih svjetova.
Slava i zahvala Uzvišenom Allahu, Koji kad želi da se Njegova odredba spusti na nekog od Njegovih stvorenja, tom stvorenju ništa ne koristi njegova snaga ni njegovo znanje.
Ptica Hudhud je imala sposobnost da vidi vodu u utrobi zemlje i da odredi dubinu na kojoj se voda nalazi, a nakon što pronađe vodu i odredi dubinu, Sulejman, alejhi selam, naređivao je džinima da kopaju dok ne dođu do vode, a dječak joj postavi zamku i bez većih problema je ulovi. Hudhud vidi vodu u utrobi zemlje, a ne vidi zamku koja joj je postavljena, jer Allahova odredba (sudbina) je konačna i nju ne može ništa spriječiti.
Zatim, ptica Hudhud bila je u Jemenu kad je vidjela kraljicu Belkisu i njezin narod kako se klanjaju Suncu umjesto Allahu, a Sulejman, alejhi selam, bio je tada u Šamu, a udaljenost između Jemena i Šama je oko dvije hiljade kilometara. Hudhud je tu razdaljinu prevalila četiri puta, prvi put kada je otišla da istražuje, drugi put kada se vratila Sulejmanu, alejhi selam, sa viješću, treći put kad je odnijela Sulejmanovo, alejhi selam, pismo kraljici od Sabe i četvrti put kad se vratila nakon što je odnijela pismo.
Osam hiljada kilometara Hudhud je prešla radi da've i pozivanja u vjeru u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu. Pa, jesmo li se ikada zapitali šta smo mi učinili za islam?
Belkisa je imala veliko prijestolje, divnu palaču, veličanstveno kraljevstvo i razvijenu civilizaciju. Ptica Hudhud je sve to vidjela svojim očima, ali kad se vratila Sulejmanu, alejhi selam, nije mu ništa rekla o ovoj prolaznoj, materijalnoj civilizaciji, osim u kontekstu svog govora, dok je suština njenog govora bila iskazivanje ogorčenosti i čuđenja da se ljudi klanjaju Suncu mimo Uzvišenog Allaha.
A kada danas neko od muslimana putuje radi turizma u zapadne zemlje, on se vraća s snishodljivim pogledom na svoj narod, dok s posebnim pijetetom gleda na vlasnike različitih tehnoloških izuma, zaboravljajući i zanemarujući činjenicu da je vjera u Allaha prije i poslije svega, i da se čovjekova civiliziranost, napredak, progres, pozicija i ugled gledaju kroz blizinu ili udaljenost od Allaha.
