Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: ”Bio sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao jedan ensarija, i nakon što je poselamio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Allahov Poslaniče, koji vjernici su najbolji?’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Oni koji su najboljeg ahlaka.’
Zatim je upitao: ‘A ko je od njih najrazboritiji?’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ‘Oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se najbolje pripremaju za ono što slijedi poslije nje. To su najrazboritiji (najpametniji) vjernici.”’ (Ibn Madže)
Pametan, razborit i mudar čovjek je onaj koji stvari vidi onakve kakve zaista jesu, kojeg vanjski izgled ne može zavarati i odvratiti od sagledavanja suštine dunjalučkog života, koji je kuća ispita i provjere, kao što je Uzvišeni Allah objavio: ”Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk, 2.)
Pametan je onaj ko živi na dunjaluku s pogledom na Ahiret. Jer, onaj čiji početak bude dobar i ispravan, bit će mu ispravan i kraj, a ko se sjeti smrtnih muka, sve nedaće će mu biti lahke i trudit će se da što više čini dobra djela.
Svrha dunjaluka je da bude most preko kojeg se prelazi na Ahiret. On je mjesto i vremenski period u toku kojeg se čovjek priprema za Ahiret, i onaj ko se iskreno sjeća smrti, on bježi Allahu, a onaj ko iskreno bježi Allahu, njegovo pokajanje je iskreno i on će nepokolebljivo hoditi stazom islama dok se ne sretne sa Svemogućim Allahom.
Seid ibn Džubejr je govorio: ”Obmanut je u pogledu Allahove milosti onaj ko ustrajava u grijehu, a nada se oprostu.”
A pjesnik je kazao:
Povećaj svoju bogobojaznost, jer ne znaš,
kad padne noć, hoćeš li živ zoru dočekati.
Koliko je zdravih umrlo bez vidljivog uzroka,
a koliko bolesnih je na smrt moralo počekati.
Koliko je mladih koji se dugom životu nadaju,
a ne znaju da se za njih ćefini već pripremaju.
Vara se onaj ko misli da je smrt potpuni nestanak i uništenje, nakon čega nema drugog života, proživljenja, obračuna, Dženneta i Džehennema.
Da je tako, onda bi se izgubila mudrost stvaranja, ljudski život bi bio besmislen i svi ljudi bi nakon smrti bili jednaki: vjernici i nevjernici, ubice i ubijeni, zulumćari i obespravljeni, pokorni vjernici i grješnici, pokvarenjaci i moralni ljudi.
Kada bismo nakon smrti bili ostavljeni, onda bi smrt bila odmor za sva živa bića. Ali, nakon smrti bit ćemo proživljeni i pitani za sve što smo na dunjaluku uradili.
Dunjaluk je kuća ispita i provjere
Dunjaluk je kuća ispita i provjere i njegova stanja se stalno smjenjuju. Nema čovjeka a da se kod njega ne smjenjuju radost i tuga, smijeh i plač, lahkoća i teškoća, zdravlje i bolest.
Uzivšeni Allah, objavio je: ”Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo.” (Muhammed, 31.)
Allah je dovodio u iskušenja sve Svoje poslanike, a najbolji čovjek i najodabraniji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pogođen najvećim nedaćama i iskušenjima. I koliko god bile velike naše nedaće i iskušenja, najteža iskušenja imali su Allahovi poslanici, a zatim njihovi najvjerniji sljedbenici.
Veličina iskušenja je srazmjerna veličini nagrade, kao što se navodi u predaji: ”Kada Allah zavoli Svoje robove, On ih iskuša, pa ko od njih bude zadovoljan Allahovom odredbom, njemu pripada Allahovo zadovoljstvo, a ko se bude srdio na Allahovu odredbu, njemu pripada Allahova srdžba.”
Allah vjernike dovodi u iskušenja na dunjaluku da bi ih očistio od grijeha i da bi ih nagradio vječnim Džennetom, a Džennet je prekriven poteškoćama i iskušenjima, a Džehennem strastima i kratkotrajnim užicima. Oni koji ustraju na putu istine i dobra i koji budu strpljivi na iskušenjima, bit će bez računa nagrađeni, kao što se navodi u ajetu: ”Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10.)
Komentirajući ovaj ajet, imam El-Evzai, veli: ”Njihova djela se neće vagati, niti mjeriti, već će biti obasuti obilnom nagradom.”
Kad se čovjek sretne sa svojim djelom
Čovječe, radi šta hoćeš, znaj da će doći dan kada ćeš se sresti sa svojim djelima i kada ćeš na osnovu onoga što si radio biti nagrađen ili kažnjen. Tamo, na Sudnjem danu, kada se svi ljudi okupe na jednom mjestu, svjedočit će zastrašujućim prizorima, a jedan od tih prizora je i susret sa vlastitim djelima.
O tom prizoru Uzvišeni Allah, objavio je: ”Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova.” (Ez-Zilzal, 6.)
Allah ovdje nije spomenuo tvoj susret s tvojim najmilijim, s roditeljima, djecom, bračnim drugom, rođacima i prijateljima, niti pak susret sa imetkom i bogatstvom koje si posjedovao na dunjaluku. Sve što je bilo vezano za dunjaluk nestalo je. Sad je došao trenutak da se sretneš sa svojim djelima.
O kako će to biti sretan susret ako to budu dobra djela, i kako će to samo biti mučan i nesretan trenutak i susret ako to budu loša djela.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49.)
Razmišljanje o ovom prizoru će nas probuditi i podstaknuti da se preispitamo, da se popravimo, da uradimo što više dobrih djela kako bi se s njima sreli na Sudnjem danu i, presretni zbog tog susreta, sa najvećim ushićenjem, pred svim ljudima, uzviknuli: “Evo vam, čitajte knjigu moju, ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati.” (El-Hakka, 19.-20.)
Ta scena i taj prizor će nas natjerati da zastanemo, da učinimo istigfar i molimo Allaha za oprost grijeha, te da, iskrenom tevbom i dobrim djelima, na vrijeme počnemo brisati grijehe i loša djela, jer: ”Dobra djela zaista poništavaju hrđava.” (Hud, 114.)
