Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na Ahiret, ashabi su se razdvojili i razišli na sve strane svijeta. Nisu više bili ona skupina koja se redovno sastajala u džamiji, pa ako bi otišli iz džamije sat vremena, čežnja za susretom sa svojom braćom natjerala bi ih da se vrate u džamiju.

Raspršili su se po svijetu, da bi Ebu Zerr, radijallahu anhu, umro sâm u pustom mjestu i da bi Ebu Ejub el-Ensari, radijallahu anhu, umro pod zidinama Carigrada.

Od 124 hiljade ashaba (u nekim predajama se spominje 114 hiljada), koliko ih je bilo na Oprosnom hadžu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, samo deset hiljada je ukopano u Medini.

Više od sto hiljada ashaba ukopano je na istoku i na zapadu zemaljske kugle, kao učitelji, mudžahidi i pobožnjaci. Umirali su a da niko od njih nije vidio svoje najbolje drugove dugi niz godina. Međutim, da ste jednog od njih vidjeli u Kini, vidjeli biste da je on dosljedan u slijeđenju Kur'ana i Sunneta i da je njegov život u skladu sa uzvišenim principima u koje vjeruje, baš kao što je postojan i dosljedan u vjeri bio i njegov brat u Šamu, Iraku ili Jemenu, a da među njima nije bilo nikakvog kontakta i komunikacije.

Ashabi su bili dosljedni u slijeđenju principa i načela islama koja su zajedno učili pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.

Zbog snage njihovog imana i istinskog znanja, ashabi nisu dozvolili da ih obmane dunjaluk koji se bio otvorio pred njima, već su njihove suze u toku namaza i izvan namaza, svjedočile da su živjeli u stalnom strahu da ne skrenu sa staze sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni jednog milimetra, pa da zbog toga budu stradalnici na oba svijeta.

Ashabi su bili raštrkani po cijelom svijetu i svaki od njih je, u zemlji u kojoj je živio, osluškivao i čekao vijesti o svom bratu, strahujući da ne bude od onih koji mirno spavaju dok njegov brat bdije na Allahovom putu.

Jedan od njih bi iftario hladnom vodom i plakao, govoreći: “Moj brat je umro a nije okusio ništa od blagodati ovoga svijeta, bojim se da sam ja jedan od onih kojima je ubrzana nagrada za dobra djela na ovome svijetu i da neću imati udjela u nagradi na Ahiretu.”

Drugi bi, kada bi saznao u kojoj pokrajini živi njegov brat, poslao pismo, pa kada bi ovaj otvorio pismo u njemu bi našao kratku poruku i savjet svoga brata koji glasi: ”Dragi moj brate, kakvo je stanje sa tvojim srcem? Ne dozvoli da te dunjaluk obmane, jer naše obećano mjesto je Džennet. Selam!”

Gospodaru naš, o Ti Koji okrećeš ljudska srca, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri, kao što si učvrstio srca ashaba!