Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zvala se Fatima Zemred Hatun. Bila je kćerka sultana Nedžmuddina Ejjuba. Imala je mnogo nadimaka, a najpoznatiji su: ”gospođa princeza”, ”majka siromašnih”, ”zaštitnik nauke”. Zemred Hatun je kćerka vladara, supruga vladara, majka vladara, sestra vladara i tetka vladarā. Kako navode muslimanski historičari, njezinih 35 bližih rođaka bili su vladari (sultani). Bila je to, uistinu, časna i prestižna pozicija, ali ona nimalo nije bila obmanuta time. Zemred Hatun je svoju poziciju i svoje bogatstvo stavila u službu islamske nauke i pomaganja siromašnih.
Ona je mlađa sestra slavnog islamskog vojskovođe Salahuddina Ejjubija. Od njega i uz njega naučila je plemeniti islamski ahlak, ali i šerijatsko pravo i hadis, te je postala poznati pravnik šafijskog mezheba, kvalificirana da podučava žene muslimanke svoga vremena.
Živjela je u Damasku, nasuprot bolnice ”Bimaristan Nurἶ”, koja je dobila ime po sultanu Nuruddinu iz porodice Ez-Zenki. Imala je veliku i prostranu kuću koju je učinila centrom za islamske studije i učenje Kur'ana napamet. Angažirala je i plaćala najbolje šerijatske pravnike šafijskog mezheba da u njenoj kući predaju šerijatsko pravo i ostale islamske znanosti.
Trošila je na hiljade zlatnika za proizvodnju lijekova i besplatno ih dijelila bolesnicima tokom cijele godine.
A što se tiče džihada, njena kuća bila je jedno od komandnih mjesta njenog brata Salahuddina Ejjubija, kao i sklonište za ranjene i pribježište onim mslimanima koji su bježali pred nasiljem Franaka. Iako je to bio posao države, Zemred Hatun je s ponosom taj posao preuzela na sebe i sve što je činila za muslimansku vojsku, za ranjenike i muhadžire, činila je o svome trošku.
Ona nije trošila svoje vrijeme na ženskim sijelima i praznim razgovorima, poput supruga visokih funkcionera i bogataša, već je svoje vrijeme i novac posvetila svojoj kući, znanju i svom sinu jedincu, Husamuddinu. Podučila ga je fikhu – šerijatskom pravu, ali je od njega odgojila i sposobnog i hrabrog mudžahida i konjanika koji je osvojio Nablus i vladao njime.
Iako ga je voljela više od svega na dunjaluku, nije ga spriječila ni poštedila da bude u prvim borbenim redovima u najodsutnijim bitkama, sve dok u Bici na Hittinu nije preselio kao šehid. Majka ga je ukopala u dvorištu njihove kuće, kasnije škole ”El-Husamijje”.
Zemred Hatun je iza sebe ostavila mnogobrojne hajrate i vakufe, a među njima, možda i najvrjednije, dvije velike škole: ”Medresa Eš-Šamijja el-Dževanijja” i ”Medresa Eš-Šamijja el-Husamijja” (ova druga dobila je ime po njenom sinu Husamuddinu). I slobodno se može reći da su te škole imale status univerziteta u to vrijeme, jer su u njima predavali najpoznatiji i najbolji profesori i iz njih su izlazili najpoznatiji i najbolji studenti.
Cijeli njezin život bio je u službi nauke i dobročinstva prema ljudima.
Na Ahiret je preselila u petak, 16. zul-ka'deta, 616. h.g. Ukopana je pored svoga sina Husamuddina u dvorištu škole ”El-Husamijje”. Historičari vele da se ne pamti da je na dženazi neke muslimanke bilo više ljudi. Hiljade ljudi pratilo je njezinu dženazu i učilo hair dove za ženu koja je čvrsto vjerovala da su najbolji vjernici oni koji najviše koriste ljudima. Nju su ovjekovječila njena dobra djela i hajrati, a ne njeno bogatstvo i porijeklo. Zato je Fatima Zemred Hatun s pravom dobila nadimak – Princeza Šama.
Islamski ummet nikada nije bio potrebniji žena poput Princeze Šama.
