Piše: Abdullah Nasup
Financial Times objavio je članak u kojem govori o stanju u Egiptu pred predsjedničke izbore koji se trebaju održati za nekoliko dana i na kojima će, niko ne sumnja, Sisi osvojiti drugi predsjednički mandat.
Članak započinje podsjećanjem na otvaranje najvećeg egipatskog polja za crpljenje plina Zohr. Sisi je ovu priliku iskoristio da upozori neodređene “sile zla”, te je poručio: “Kunem se Allahom, ko god pomisli da se može igrati sa sigurnošću i pravima 100 miliona Egipćana, prvo će morati da se suoči sa mnom.”
Televizijsko obraćanje od 31. januara ove godine bilo je jasna naznaka da se Sisi namjerava kandidirati na predsjedničkim izborima čije održavanje je planirano za period od 26. do 28. marta, a koji će mu osigurati drugi predsjednički mandat.
Neki se boje da će Sisijeva autokratska vladavina samo dovesti do nakupljanja mnogobrojnih i velikih problema koji će eskalirati u budućnosti, poput demografskog i ekonomskog pritiska u ovoj najmnogoljudnijoj arapskoj državi, navodi Financial Times.
“Ironično je da zatvaranje prostora ljudima za izražavanje nezadovoljstva, može postepeno dovesti do daleko većeg haosa nego što se desio 2011. godine”, kaže H.A. Hellyer, viši nerezidentni saradnik Atlantic Councila sa sjedištem u Washingtonu, i postavlja hipotetičko pitanje: „Ako ne postoji mogućnost da ljudi izraze svoje mišljenje i neslaganje, kuda to vodi?”
Ulice Kaira oblijepljene su plakatima sa kojih Sisi posmatra mnogoborojne prolaznike, ali ne postoje jasne naznake da je u toku predsjednička kampanja, piše FT, jer predsjednik nije držao govore u kojima objašnjava svoju političku platformu za budući mandat, kao što je uobičajeno u predsjedničkim kampanjama, niti je prisustvovao ijednom predizbornom skupu organiziranom u znak podrške njegovoj kandidaturi, niti je obrazlagao svoj izborni program, a njegov jedini protukandidat je marginalna ličnost Musa Mustafa Musa, koji je gotovo nevidljiv u preizbornoj kampanji.
Sisi često aludira na prijetnje “stranih i domaćih sila”, a uvriježeno je vjerovanje da se to odnosi na Tursku, Katar i zabranjenu organizaciju Muslimanska braća. No, analitičari i diplomati su zbunjeni njegovim tonom, za koji kažu da odaje veoma srditu osobu unatoč tome što nema nikakve očite prijetnje njegovoj moći. Prema analitičatima, tu pojačanu ljutnju djelimično objašnjava odluka Ahmeda Šefika, bivšeg Mubarakovog premijera, i bivšeg načelnika štaba egipatske vojske Anana, da se kandidiraju na izborima, što je Sisi osujetio, ali je njihova kandidatura pokazala da Sisi ne uživa jedinstvenu podršku vojne strukture.
Hellyer kaže da je prijetnja Abdulfettaha Sisija u januarskom govoru bila upućena generalima koji su podržavali kandidaturu Šefika i Anana. “Sisijeva poruka za njih je bila: „Ovo je moj dućan i ne mogu dozvoliti da bude otvoren za sve, jer ako to dopustim risikiramo da se ponove događaji iz 2011. godine,”kaže i pojašnja: „Sisi dolazi iz vojne obavještajne službe koja je naučena da svijet promatra kroz vrlo skučenu vizuru oivičenu paranojom i sumnjom. No, Sisi se ne plaši da bi uskoro mogao biti zbačen s vlasti; on jednostavno želi biti siguran da ne postoji sjeme koje može proklijati i postati problematično za njega.”
