Pripremio: Abdullah Nasup
Cilj Trumpovog povlačenja iz sporazuma nije da spriječi Iran u tome da se domogne nuklearne bombe, jer da je to bio njegov cilj, ne bi se povukao iz sporazuma koji je zaustavio ambicije Irana da napravi atomsku bombu, piše američki stručnjak za međunarodne odnose Stephen M. Walt, u članku objavljenom u uglednom američkom vanjskopolitičkom magazinu “Foreign Policy”.
Sjedinjene Američke Države su strana koja nije uspjela da održi svoja obećanja i ispuni obaveze iz potpisanih ugovora, piše Walt, i pojašnjava da razlog Trumpovog povlačenja iz sporazuma nije ni zaustavljanje širenja iranskog utjecaja u regiji i slabljenje iranske podrške Asadu i Hezbolahu, jer bi i u tom slučaju američki predsjednik morao čuvati sporazum, zato što je taj sporazum američkoj administraciji davao priliku da uz pomoć saveznika vrši pritisak na Iran po pitanju Asada i Hezbolaha.
Trump ne samo da neće dobiti podršku saveznika koji su podržali nuklearni sporazum, nego će sada iranski režim biti dvostruko teže privoliti na pregovore sa Sjedinjenim Državama, jer je Trump pokazao da se američkoj riječi ne može vjerovati, objašnjava američi stručnjak.
Šta je, dakle, u pitanju? Prema mišljenju autora članaka napuštanje nuklearnog sporazuma je bazirano na želji da se Iran onemogući u uspostavljanju normalnih odnosa sa stranim zemljama i da se stalno „drži na nišanu“. Ovaj cilj ujedinjuje Izrael, tvrdokorno krilo izraelskog lobija u SAD-u, političke jastrebove u američkoj administraciji, uključujući savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i državnog sekretara Mikea Pompea , i mnoge druge.
Sve njih, smatra autor, veoma plaši pomisao da će Sjedinjene Države i njihovi saveznici na Bliskom istoku jednog dana možda morati priznati Iran kao legitimnu regionalnu silu i prihvatiti da ima određeni stepen regionalnog utjecaja.
Srž svega toga je želja za promjenom režima, piše Walt, i objašnjava da američki jastrebovi smatraju kako se taj cilj može postići na jedan od dva načina: konstantnim pritiskom na režim u nadi da će to dovesti do općeg narodnog bunta koji će biti uzrok rušenja režima, a drugi je guranje Irana ka nastavku razvijanja nuklearnog programa, jer će tako SAD imati alibi za vojnu akciju protiv režima.
Prvi način je tek pusta želja i nadanje za koje im neuspješna petodecenijska izolacija Kube i šest decenija neuspješne izolacije Sjeverne Koreje, koja je se u tom periodu čak domogla atomskog naoružanja, govori da ne treba polagati mnogo računa u to.
Ekonomski pritisak ponekad može pomoći da primorate protivnike da pregovaraju, možda čak i da promijene svoju politiku, mogu oslabiti neprijateljsku ekonomiju tokom rata, ali povlačenje iz nuklearnog sporazuma neće baciti Iran na koljena. Čak i ako bi se pokazalo da sam u krivu i da klerikalni režim propadne, šta će se desiti? Kao što smo vidjeli mnogo puta do sad, rezultat najvjerovatnije ne bi bio stabilan, dobro funkcionirajući, proamerički režim.
Druga opcija: vojna akcija protiv iranskog režima je komična, smatra Walt jer će umjesto zahvalnosti Iranaca, Amerikanci i Izraelci dobiti jačanje iranskog nacionalizma, povećanu lojlnost stanovništva režimu i uvjeriti Irance kako je jedini način da budu sigurni to da posjeduju atomsku bombu poput Sjeverne Koreje. Osim toga, smatra američki stručnjak, vojni udar Izraela ili SAD-a ne bi spriječio Iran da dobije nuklearno oružje, to bi ga samo usporilo za godinu ili dvije, a nakon što Iran krene tim putem i druge države u regiji će ih slijediti. Ako, kao posljedica toga, na Bliskom istoku uslijedi brutalni sukob i ogromna razaranja, krivac za to će biti Donald Trump, smatra autor članka.
