Autor: Abdurrahman Er-Rašid
Subotnja službena posjeta saudijskog ministra Adela Jubeira Iraku predstavlja pravo iznenađenje nakon četvrt vijeka zategnutih odnosa i međusobne ignorancije. Ova posjeta je veoma značajna naročito u ovom trenutku i okolnostima koje popravljanje bilateralnih odnosa između ove dvije zemlje nameću kao obavezu.
Iako između ove dvije zemlje ne postoje nesuglasice oko značajnih pitanja, loši odnosi između njih imaju dugu historiju i bili su uzrok zabrinutosti i ratova. Uglavnom zbog problema unutrašnje vladavine. Dolaskom na vlast Baas partije, šezdesetih i sedamdesetih godina, novi režim zapada u brojne unutrašnje sukobe te otvara krizu sa Saudijskom Arabijom koja se 1967. godine, na samitu Arapske lige, izmirila sa režimom Gamala Abdu Nasera i započela eru približavanja.
U to vrijeme baasistički režim u Iraku putem svojih medija podsticao je na puč protiv dinastije Saud i pružio utočište saudijskim disidentima. Odnosi između dvije zemlje ostali su zategnuti sve dok krajem sedamdesetih, nakon pada šaha u Iranu, Saddam Husein nije odlučio da oštricu usmjeri ka novom iranskom režim. Saudijska Arabija se u početku ozbiljno pribojavala Saddamove pobjede nad Iranom jer bi ga to učinilo najmoćnijim vladarem u regiji i Saudijska Arabija bi mu bila lahak plijen. Međutim, kako je rat odmicao, a Homeini pokazivao ne samo žilav otpor nego i odlučnost da nastavi rat, službeni Rijad je odlučio da na indirektan način pruži pomoć Saddamu. To je donekle poboljšalo odnose između dvije zemlje, no, čim je iračko-iranski rat završen, Saddam je svoje ambicije ponovo usmjerio ka zaljevskim zemljama. Na svaki način je pokušavao da destabilizira zaljevske zemlje, a naročito mu se nije dopalo što su osnovale Vijeće za saradnju zaljevskih zemalja bez Iraka. Smatrao je da su ga zaljevske zemlje prevarile i dok je on bio zaokupljen ratom protiv Irana, oni su uspostavili regionalni savez bez njega, pa se postepeno počeo približavati dojučerašnjem neprijatelju, Iranu. Kao protutežu ovom zaljevskom savezu Saddam je osnovao Vijeće arapske saradnje krije članice su, osim Iraka, bili Jordan, Egipat i Sjeverni Jemen. Saudijska Arabija shvatila je to kao pokušaj njenog slabljenja.
Nakon ovoga Saddam je izazvao prvo izazvao krizu oko količine proizvodnje nafte želeći da našteti Kuvajtu, potom je zahtijevao da mu se pruži finansijska podrška. Kriza je kulminirala iračkom okupacijom Kuvajta.
Nakon oslobođenja Kuvajta saudijsko-irački odnosi ostali su veoma zategnuti tokom naredne dvadeset i dvije godine. Tokom tog perioda irački politički disidenti su se slobodno sastajali u Rijadu, a Saudijska Arabija čvrsto je zastupala stav da će Saddam započeti novu krizu čim mu međunarodna zajednica ukine sankcije.
Nakon pada Saddamovog režima, Amerikanci su uspostavili prelaznu vladu, ali ona nije uspjela uvjeriti Rijad da novi Irak ne predstavlja opasnost za njih. Saudisjka Arabija se plašila američkih namejra u Iraku te je odbila jaču saradnju sa prelaznom vladom, što će vješto iskoristiti Iran uspostavljajući blisku saradnju sa Amerikancima u Iraku.
Diplomatski odnosi između Saudijske Arabije i novih iračkih vlasti gotovo da nisu ni postojali, jer je Saudijska Arabija htjela izbjeći davanje političkog legitimiteta vlastima koje djeluju pod američkom vojnom upravom.
Odnosi su se pogoršali kada je za iračkog premijera izabran Nuri Maliki, dok je izbor Hajdera Abadija u Rijadu dočekan s dobrodošlicom i željom za jačanjem bilateralnih odnosa. No, pritisak Abadijevih političkih protivnika, prije svega Malikija, zatim i pritisak Irana, obeshrabrili su Abadija tako da nije uspio izgraditi bolje odnose sa Saudijskom Arabijom uprkos razmjeni ambasadora.
Zbog svega navedenog, možemo kazati kako je posjeta saudijskog ministra vanjskih poslova veoma značajan korak čije dimenzije, možda, prevazilaze granice Iraka. U ovim kritičnim momentima cijeloj regiji je potrebna saradnja između zemalja u regiji kako bi se suprotstavili anarhiji, terorizmu i spriječili nastanak novih ratova.
Preveo: Abdullah Nasup
Izvor: Eš-Šerkul-Evsat
