Šta za tebe znači ovaj čin proglašenja u titulu hafiza Kur'ana?
Hafiz Imamović: Titula hafiza, za mene lično, predstavlja moj najveći životni uspjeh i postignuće. Velika i draga mi je diploma Gazi Husrev-begove medrese, velika i draga mi je diploma magistra islamskih nauka, velika i draga mi je Nagrada grada Medine za najbolji magistarski rad, velika i draga mi je titula oca i muža, ali mi je titula “čuvara Božije Knjige”, najdraža i najveća. Nju posebno doživljam i u njoj posebno uživam. Naravno, titula hafiza Kur’ana, koliko god je blagodat od Allaha, dželle šanuhu, isto toliko je i odgovornost, misija i zadaća. Zapravo, moja odgovornost, kao islamski obrazovanog čovjeka, i islamskog daije, ovim počasnim zvanjem, samo je još više porasla, shodno kur’anskom principu da je odgovornost srazmjerna blagodatima/počastima.
Od kada traje tvoje učenje hifza?
Hafiz Imamović: Ideja učenja hifza traje još od mektebskih dana, odnosno od mojih prvih mejtefskih hatmi. Nakon što sam pred mojim efendijom Vehbijom ef. Šošićem savladao osnovna tedžvidska pravila, odnosno pravilno učenje Kur’ana, već tada u meni se javila želja, neću reći za hifzom cijelog Kur’ana, nego za učenjem Kur’ana napamet. Naravno, sve to se pretvorilo u jednu ozbiljnu namjeru u ratnim danima, kada sam po prvi put došao u izravan kontakt sa Arapima i arapskim jezikom, a mojim odlaskom na školovanje u Saudijsku Arabiju hifz Kur’ana se nametnuo kao jedna od mojih najvećih životnih želja i zadataka.
Aktivni ste na polju islamskog davetskog rada, u medijima, tu je dakako i porodica? Je li bilo naporno sve to stići i uklopiti?
Hafiz Imamović: Moram biti iskren pa kazati da je, pogotovo nakon mog povratka sa studija, i susretanja sa konkretnim životnim, profesionalnim i egzistencionalnim problemima, bilo vrlo teško sve to uklopiti, ali kada imate susretljivog bračnog druga, poslodavca i pozitivno poslovno okruženje, onda i najteže stvari postaju lahke i dostižne.
Ko vam je na ovom putu posebno pomogao?
Hafiz Imamović: Od ljudi, najviše su mi pomogli moji roditelji – rahmetli majka Kada i babo Tahir – koji su učinili sve što je bilo u njihovoj ljudskoj moći da bi me odgojili kao zdravu islamsku ličnost i dozvolili mi da se školujem izvan naše države, što naš narod kaže “u dalekim zemljama”, moja supruga Azra Elkaz, koja me je svo vrijeme iskreno bodrila i podsticala da proučim Kur’an pred muhaffizom, a zatim i polažem pred komisijom, moji sinovi Refik, Ahmed i Tahir, u kojima sam vidio i svoju najveću inspiraciju, jer želim da oni slijede moj primjer i ugledaju se na mene, i naravno, čovjek koji je najzaslužniji da se sve ovo, preslušavanje cijelog Kur’ana i polaganje pred komsijom, desilo za svega 40 dana, od 4. januara do 14. februara, moj muhaffiz hafiz dr. Fadil Bektaš. U tom čovjeku i njegovom radu, Allah najbolje zna, postoji neki bereket, neka nevidljiva snaga, koja privlači ljudska srca i jača u njima želju i volju za učenjem Kur’ana. Posebno se zahvaljujem: Travničkom muftijstvu i Medžlisu IZ Bugojno – muftiji dr. Ahmedu Adiloviću, predsjedniku Medžlisa IZ Bugojno Harisu Mujiću i glavnom imamu Vehidu ef. Arnautu – koji su mi, kroz imenovanje na poziciju koordinatora i predavača u školi Kur’ana, a zatim i rad s polaznicima, pomogli da ojačam i učvrstim svoju vezu sa Kur’anom i počnem ozbiljno razmišljati o hifzu Kur’ana i polaganju pred komisijom; načelniku Bugojna Hasanu Ajkuniću, koji mi, je uz spomenute, pružio značajnu finansijsku podršku u organizaciji hafiske dove; RTV Bugojnu, kao njenom medijskom pokrovitelju; mom poslodavcu Zeiru Krnjiću koji je razumio moje školsko-predavačke i hafiske obaveze; mom prijatelju i dugogodišnjem saradniku u medijskom projektu Saff, koji je sa mnom, emotivno, dijelio sve radosti i uspijehe, mojoj porodici, rodbini i svim mojim poznanicima i prijateljima koji su mu pružili svesrdnu podršku u ovoj časnoj misiji i na kraju, vama iz Preporoda, na ovom interevjuu i ukazanom prostoru u vašoj novini.
Sve je više hafiza u Bosni, šta nam ovo govori?
Hafiz Imamović: Činjenica da se broj hafiza u Bosni i Hercegovini, iz dana u dan, povećava govori nam o nekoliko stvari: prvo, o ljubavi i poštovanju bosnaskih muslimana prema Kur’anu; drugo, o vraćanju našeg naroda, posebno mladih ljudi, iskonskim islamskim i ljudskim vrijednostima; treće, o postojanju jasne tendencije unutar vjerničkih krugova među Bošnjacima da se hifz i učenje kur’anskog pisma etablira kao jedna od relevantnih i važnih metoda islamske edukacije i odgoja.
Preporod
