Iračke i libanske šiije između lojalnosti domovini i lojalnosti iranskom sektaškom režimu

302

Prije nekoliko godina kuvajstski pisac Halil Ali Hajdar objavio je seriju članaka o utjecaju iranskog sektaškog režima na arapske šiije. Opći zaključak Hajdara je da su arapske šiije u regiji pod jakim utjecajem teheranskog političkog šiizma. Ukratko rečeno, arapske šiije su potpuno lojalne iranskom vrhovnom vođi, i to je nešto što šiijske političke stranke u Kuvajtu, Bahrejnu, Libanu, Iraku i Jemenu, i ne pokušavaju prikriti. Štaviše, vođe Hezbolaha konstantno ističu da se Hezbolah direktno finansira iz Irana.

„Malo je zaljevskih šiija koje su svjesne da im život u ozračju tolerancije i materijalno blagostanje omogućavaju Saudijska Arabija i zaljevske zemlje, a ne Iran. Tek malo njih je svjesno da blagostanje u kojem uživaju zavisi od stabilnosti zaljevskih zemalja i snage Organizacije za saradnju zaljevskih zemalja“, napisao je tada Hajdar u vezi zaljevskih šiija.

Činjenica je da se sve ono što se odnosi na zaljevske šiije, jednako odnosi i na šiije u Iraku i Libanu, za što najbolju potvrdu nalazimo u trenutnim dešavanjima u tim zemljama. Irakom i Libanom upravljaju šiijske stranke koje javno očituju lojalnost Teheranu. Simbol, pak, upravljanja šiijskih stranaka ovim zemljama su raširenost korupcije, gradovi zatrpani divljim deponijama smeća, nedostatak osnovnih javnih usluga, iako obje zemlje, a naročito Irak, obiluju prirodne resurse dovoljne da građanima osiguraju komforan život i blagostanje, samo je potreban neko ko će znati da upravlja tim resursima.

Masovne demonstracije naroda u Iraku i Libanu koje s edešavaju ovih dana, na kojima građani tih zemalja protestuju protiv korupcije i nedostatka javnih usluga, u suštini su protest protiv iranskog utjecaja i uplitanja u unutrašnja pitanje dvije zemlje.

Zanimljivo je da su se narodni protesti u Iraku iz Bagdada prenijeli širom iračkog juga, gdje dominantno žive šiije, dok je uobičajena parola iračkih demonstranata „Neka Iran ode!“

Nažalost, šiijske stranke lojalne Iranu uz primjenu grube sile i krvavih obračuna uspjele su, makar privremeno, obuzdati iračke demonstrante. Više od 150 osoba ubijeno je,a hilajde su povrijeđene na tim demonstracijama, dok se desetine vode kao nestali.

S druge strane, u Libanu Hezbolah izgleda zbunejno i u nevjerici zbog odlučnosti mladih Libanaca u njihovim zahtjevima za korjenitim reformama i njihovim jasnim porukama da sve političke aktere, uključujući i Hezbolah, smatraju odgovornim.

Masovni protesti u Libanu i Iraku poruka su da je iranski projekat podmetanja njima lojalnih šiijskih stranaka u tim zemljama kao trojanskog konja koji treba da razara svoju zemlju za račun iranskog sektaškog projekta, razotkriven, te da arapske šiije polahko počinju shvatati da im je lojalnost državi u kojoj žive preča od sektaške lojalnosti velikom vođi u Teheranu.