Razgovarao: Nermin Kabahija / 3. Septembar 2001.godine
Saff: Ovaj razgovor počeo bih sa podsjećanjem na famozni Dejtonski sporazum. U kojoj je mjeri ovaj sporazum uticao na vašu viziju Bosne i Hercegovine?
Alija Izetbegović: Razlikuju se Bosna po mojoj viziji i Bosna po Dejtonu. Ja sam se zalagao za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, naravno bez nacionalnih entiteta. Ali, same vizije ne određuju tok historije, nego još jedan faktor koji se zove sila. Ima autora koji čak smatraju da samo sila određuje tok stvari i da tu vizije nemaju nikakvog uticaja, što je, svakako, jednostrano gledanje. Našu viziju Bosne deformirala je sila, tačnije rečno, tadašnji odnos snaga na terenu i u svijetu. Ovo posljednje, stav svijeta, imalo je velikog uticaja na ono što mi zovemo dejtonskim rezultatom. Bilo kako, ne može se Dejton posmatrati izdvojeno iz tadašnjeg historijskog konteksta. Dejton se događao u novembru 1995. godine pred četvrtu ratnu zimu. Sve velike svjetske sile, uključujući Ameriku i Rusiju, bile su zauzele stav da se rat mora zaustaviti, a Hrvatska još od 20 septembra 1995. godine nije više sudjelovala u vojnim operacijama. Bili smo ostali sami. Tuđman je izjavio da preko Hrvatske teritorije ubuduće za Bosnu neće proći ni jedan metak. To je situacija u vrijeme dejtonskih pregovora, pa zaključite sami.
Saff: Dejton zahtijeva ili omogućava integraciju Bosne i Hercegovine u Evropu. Šta najmanji evropski, muslimanski, narod može time, ustvari, dobiti, a šta izgubiti?
Alija Izetbegović: Dobit će garancije biološkog opstanka, a možda će mu se se ugroziti duhovni. Ali, ovo posljednje ovisi od nas, ko smo, šta smo i zaslužujemo li da opstanemo. Nemojte gubiti iz vida da, ako se budemo kockali sa državom, još jedan genocid nad našim narodom nije isključen. Izvjesnu sigurnost – ne apsolutnu, jer apsolutne u historiji nema – pruža priključenje Bosne i Hercegovine evropskim integracijama. Evropski kontekst ima još jednu prednost: to bi relativiziralo postojanje Republike Srpske. Što više, to je jedini realni i efikasan način da se ne podebljaju, nego i istanje, pa možda i nestanu, granice entiteta. Zar ne primjećujete ogorčen otpor srpskih, pa i nekih hrvatskih tvrdolinijaša evropskom putu BiH? Razlog je jasan.
Ne može se podjarmiti obrazovan narod
Saff: Kojim mehanizmima ste (SDA) planirali zaštititi eventualno asimiliranje Bošnjaka u evropskim integracijama, a dobro nam je poznato da Bošnjaci kroz historiju i nisu baš bili imuni na asimilaciju?!
Alija Izetbegović: Ne bih se složio sa Vašom tvrdnjom da su Bošnjaci neotporni na asimilaciju. Na ovom razmeđu svjetova, na ovoj vjetrometrini na kojoj ponekad pušu vjetrovi orkanske snage, Bošnjaci su se možda povijali, ali nisu iščupani iz korijena i uvijek su se ponovo uspravljali. A što se tiče mehanizama o kojima govorite, to su dobre škole, laičke i vjerske, posebno ove posljednje. Moramo imati fakultetski obrazovane imame i hatibe i, ako je moguće, sa doktoratima. Tada neće biti opasnosti od asimilacije. Obrazovan narod se ne može ni podjarmiti ni asimilirati.
Saff: Dejton, iza kojeg stoji cjelokupna međunarodna zajednica, priznao je agresijom osvojenu teritoriju, tj. RS, što je suprotno međunarodnom pravu, koje regulira odnose među zemljama. Kolika je šteta tim potezom, zapravo, učinjena jedinstvenoj BiH?
Alija Izetbegović: Šteta je velika, teško popravljiva, ali ipak popravljiva, uz uslov da se na drugom dijelu Bosne stvori napredno i prosperitetno područje, na kojem funkcioniraju privreda i pravna država. O uticaju evropskog okruženja na RS već sam govorio.
Saff: Je li ovako (Republiika Srpska) Srbima, ustvari, olakšano da se u budućnosti otcijepe od ostatka Bosne i Hercegovine? I kakvim mehanizmima se to može spriječiti?
Alija Izetbegović: Cilj RS bio je upravo taj o kojem govorite. Ali, kako vrijeme prolazi, te šanse ne rastu nego se smanjuju. U slučaju uspješnog uključenja Bosne i Hercegovine u evropske integracije, te šanse će biti ravne nuli.
Preživjet ćemo!
Saff: U RS-u se ne provodi povratak izbjeglih, u mnogim slučajevima se njihova imovina dijeli Srbima, ubijaju se i zastrašuju povratnici (slučaj Trebinja, Banje Luke, Kotorskog, Janje, Prijedora, Zvornika, Brčkog…), a na sve to je međunarodna zajednica poprilično mirna, nema radikalnih poteza, smjena. U Federaciji nije tako. Kako sve to komentirate, a posebno takav odnos međunarodne zajednice?
Alija Izetbegović: Na djelu su ili dvojna mjerila, dvostruki standardi, ili je tamo otpor veći. Možda međunarodna zajednica podjednako pritiska, ali mi se lakše povijamo, a činovnicima iz međunarodne zajednice je stalo da mogu svojim šefovima javiti da su neki posao završili. Je li taj posao dobro i pravično urađen, to im je manje važno. Nevolja je što još uvijek ne možemo bez te međunarodne zajednice, takve kakva je.
Saff: Sve ovo, ali i opća neimaština utiču da se ionako malobrojni Bošnjaci masovna raseljavaju širom svijeta. Hoće li uskoro Bosna biti pusta?
Alija Izetbegović: Čemu pesimizam? Neće Bosna ostati pusta, ne daj Bože. Preživjet ćemo. Iz ovih krajeva se uvijek odlazilo. Za vrijeme Titove Jugoslavije, preko 700 hiljada Jugoslavena radilo je vani. Vi govorite o pustoj Bosni, a u Sarajevu se ne može proći od gužve ljudi i automobila. Na sve strane, grupe mladih ljudi. Ekonomska situacija će se popravljati i odliv ljudi će se smanjiti, pa možda i putpuno prestati.
Haški tribunal piše historiju
Saff: Skupština RS-a, mjesecima nakon posljednjih izgreda u Banjoj Luci i Trebinju, nije usvojila platformu kojom bi osudila sva ta događanja. Kad god se spomene agresija i genocid nad muslimanima, kako u Skupštini tako i na televizijl i bilo gdje drugdje, izbija opća svađa, bez obzira koja je to politička partija iz RS-a u pitanju (poteže se pitanje svatova, zlostavljanje i zatvaranje Srba…). Ovakvih primjera je mnogo, da ih ne nabrajamo. Svi oni ukazuju da narodi u BiH, očito, imaju vlastite historije ili vlastito viđenje istorije. Kako to spriječiti, tj. kako postići da se jednom “zapiše i uči” prava historija?
Alija Izetbegović: U ovoj prilici ponovio bih jedan odgovor dat nedavno sarajevskim “Danima”. U Haagu se piše najistinitija historija Bosne. Ta historija neće biti bez grešaka, ali će biti tačnija od bilo koje druge koju bi ljudi mogli napisati.
Saff: U Haagu su došli na red i bošnjački generali. Kad je u pitanju Hrvatska, Carla del Ponte je izjavila da izručenje hrvatskih generala ne znači promjenu karaktera odbrambenog rata koji je vodila Hrvatska. O tome je razgovarala i sa Mesićem i sa Račanom. Kad je u pitanju Bosna, čini se da ovim potezima dolazi u pitanje karakter sukoba u Bosni i Hercegovini, jer nije bilo nikakvih sličnih dogovora i pojašnjenja. Kako vi gledate na sve to?
Alija Izetbegović: U našem slučaju, nije ni neophodno da Carla del Ponte daje specijalnu izjavu o karakteru rata u Bosni i Hercegovini jer je to učinio Haški tribunal već u dva slučaja (Tadić i Kordić). Sud je utvrdio da se radilo o vanjskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, bio je to za nas odrambeno-oslobodilački rat. To je djelić naše historije koju je ispisao Haški tribunal.
Više ne moramo kriti prošlost
Saff: Šta, po Vašem mišljenju, treba uraditi da se genocid nikad ne zaboravi, kako se, naravno, ne bi više ponovio? Praksa je pokazala da Bošnjaci isuviše brzo zaboravljaju, a i genocidi se ponavljaju. Dakle, šta uraditi i ko to treba uraditi; stranke, Islamska zajednica, mediji, omladina…?
Alija Izetbegović: Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, prethodno treba pokušati odgovoriti na jedno drugo pitanje, a ono glasi: Zašto su Bošnjaci tako lahko zaboravljali? Mislim da smo bježali u zaborav zato što smo bili slabi, zato što nismo mogli da izborimo pobjedu pravde, zato što nismo mogli da živimo sa stalnim osjećajem poniženosti – lakše nam je bilo bježati u kolektivni zaborav, ne opterećivati svoju djecu sjećanjem na nepravde koje se ne mogu ispraviti, ne isticati svoju vjeru i kulturu, “ne talasati”, kako se zlo ne bi ponovilo. Bilo je to pogrešno. Vjerovatno nema muslimanske porodice u Bosni koja u posljednjih pedeset godina nije doživjela u da joj četnici nekoga ubiju, spale kuću ili da joj komunisti odvedu oca ili brata na višegodišnju robiju. A zatim se moralo nastaviti živjeti pod vlašću tih nasilnika. Veliki broj četnika se nakon Drugog svjetskog rata, doslovno rečeno, presvukao u partizane, pa su postajali predsjednici općina, direktori, sudije itd. Dakle, slabost je bila uzrokom dobrovoljnog zaborava i asimilacije. Treba otkloniti tu slabost. Kako? Treba se školovati, organizirati, biti hrabar, glasan, a ovo sve zavisi od nas. Uvjeren sam da smo po prvi put u našoj historiji u prilici da dođemo do ove snage, uprkos svim problemima i negativnim trendovima o kojima smo upravo govorili. Ovaj put smo se žestoko oduprli nasilju, cijeli svijet je saznao za nas. Postigli smo kritičnu masu u brojnosti naroda i, što je bitnije, u obrazovanju i vitalnosti onog dijela stanovništva koji se bori za naš opstanak i naše pravo na različitost i dostojanstvo. Ovaj put ne moramo kriti prošlost od svoje djece. Možemo se ponositi onim što smo u najtežim prilikama uradili. U tome su naše šanse.
Bio sam okružen svakakvim ljudima
Saff: U pripremi je kongres SDA. Za Vas se govorilo da Vas dosad nisu okruživali baš “iskreni i pošteni” ljudi. Šta je Vaša stranka uradila na osvježenja kadrova?
Alija Izetbegović: Bio sam okružen svakakvim ljudima, dobrim i lošim. Nikome na čelu ne piše kakav je čovjek. Ipak, bilo je, hvala Bogu, mnogo više sposobnih i poštenih nego onih drugih. Ništa se ne piše o zaslugama prvih, prešućuju se. O grijesima drugih se, iz dana u dan, pune stupci novina. Navešću jedan primjer. Sarajevo je iz rata izišlo iskrvavljeno i srušeno. Nije bilo plina, struje, vode, gradskog saobraćaja, skoro svi prozori na zgradama i izlozi na radnjama bili su razbijeni. Sve je to obnovljeno. Sarajevo postaje velegrad! Velika većina obnove, ustvari ogroman posao na obnovi grada, na njegovom podizanju iz ruševina, izvršen je u toku pet godina dok je na čelu kantonalne vlade, a zatim na čelu Sarajevskog kantona bio čovjek koji se zvao Mustafa Mujezinović. Jeste li ikad nešto lijepo o njemu pročitali u novinama? Naravno da niste. Neki mediji su sebi stavili u zadatak da unose zabunu u bošnjački narod, da sve bošnjačko ospore, kompromitiraju, stave pod znak pitanja. Naveo sam samo jedan primjer. A ljudi kao što je Mustafa Mujezinović bilo je, hvala Bogu, mnogo više nego onih drugih… Na Kongresu SDA ćemo dati prednost ljudima koji su položili ispit u teškim vremenima, a bit će i mnogo novih lica, nadam se, ako Bog da.
Prenesite selame Vašim čitaocima.
