Piše: Abdul-Kerim Muhamedi (bivši član egipatskog parlamenta)
Postalo je sasvim jasno i vidljivo običnom svijetu, a kamoli ekspertima i istraživačima, da se aktualni sukob na Arapskom poluotoku proširuje i na ostatak regije. Sukob između Katara i Saudijske Arabije nije samo politička borba, već je to kombinacija političkog, ideološkog, pa i psihološkog sukoba koji ima vrlo stare i duboke korijene.
Što se tiče plemenskog aspekta tog sukoba poznato je da vladajuća porodica Katara, Alu Thani, vuče porijeklo od jednog od najvećih plemena na Arapskom poluotoku, a to je pleme Benu Temim koje ima duboke korijene u povijesti prije pojave islama, a sa dolaskom islama i posljednje Allahove poslanice koja je objavljena Muhammedu, s.a.v.s., to pleme je imalo značajnu ulogu u njenom prenošenju i širenju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., isticao je vrijednost tog plemena i njegovu ogromnu ulogu u prenošenju islamske poslanice, tako da je, između ostaloga, u svome hadisu rekao: ”Ljudi iz plemena Temim najstrožiji su i najžešći pripadnici moga ummeta prema Dedžalu.”
Pripadnici plemena Benu Temim odigrali su nezamjenjivu ulogu i u modernom dobu, jer su porodice Alu Thani i Alu Šejh, na čelu sa Muhamedom ibn Abdul-Vehabom, iz plemena Benu Temim, a također i šejh Es-Sa'di i šejh Ibn Usejmin.
U političkoj sferi Benu Temim, trenutno, ima više od polovine članova Savjetodavnog vijeća u KSA.
Benu Temim, općenito, a Alu Thani posebno, smatraju da im Alu Saud, koji za sebe kažu da potječu iz Nedžda, nisu ravni u časti i ugledu i svaka od tih porodica, odnosno plemena, radi na destabilizaciji i rušenju pozicije onog drugog. Tako je Saudijska Arabija vršila intervenciju unutar Katara radi državnog udara još u vrijeme kada je emir Katara bio Hamad bin Halifa al-Thani, devedesetih godina prošlog stoljeća.
Dok su obavještajne agencije UAE otkrile, nakon informacija i dokumentacije koje im je predao libijski general Hafter kada je ušao u Bengazi, snimke koje potvrđuju da je Hamad bin Halifa, u koordinaciji sa Gadafijem, planirao rušenje nekih članova porodice Alu Saud. Bilo kako bilo, ta političko-plemenska igra je vrlo stara.
Što se pak tiče ideološke pozadine te borbe ona se vraća na ono što danas gledamo i što je sasvim očito, u smislu katarske podrške revolucionarnim strujama u arapskim zemljama, ili, ako hoćete, podrške islamističkim strujama i pokretima, poput Muslimanske braće. Možda će neko upitati: Kako je Katar bio u stanju pridobiti većinu islamskih pokreta iako se, zvanično, nije opredijelio za određeni idejni (ideološki) pristup i pravac, za razliku od Saudijske Arabije koja zvanično podržava, brani i slijedi selefijski pravac?
Odgovor na to pitanje krije se u činjenici da mnogi iskreni muslimani praktičari smatraju da je Saudijska Arabija iskoristila selefijski pokret kao odskočnu dasku za konsolidaciju i učvršćivanje vladavine porodice Alu Saud, a ne da bi pomogli selefistički diskurs.
U prilog ovoj konstataciji idu i sljedeće činjenice:
Vlasti u Saudijskoj Arabije bile su protiv osnivanja islamskih pokreta u većini muslimanskih zemalja;
Pojava dokumenata koji pokazuju kako je Saudijska Arabija dala podršku nekim džihadskim pokretima, ne zbog uspostave Šerijata, već zbog političkih interesa i vanjskih direktiva, kao što je rat Afganistanaca protiv Rusa i sl.;
Borba protiv svakog saudijskog alima i daije koji je pokušao osloboditi selefijsku ideju od služenja bilo kojoj političkoj ideologiji, već da to bude i ostane nezavisna ideja koja je isključivo povezana sa ispravnim razumijevanjem Kur'ana i Sunneta, bez bilo kakvih političkih smjernica i direktiva, zbog čega su mnogi saudijski alimi i daije završili iza rešetaka;
Ideološka podudarnost sa zemljama koje se bore protiv svega što je otvoreno islamsko, poput Arapskih Emirata;
Manipulacija islamskim učenjacima i njihovo uvlačenje u problematiku zbog koje je poljuljan njihov ulemanski ugled i autoritet, do te mjere da su od učenjaka iz porodice Alu Šejh, koji su opet iz plemena Benu Temim, tražili da izdaju proglas o odricanju od porodice Alu Thani, i uspjeli su u tome.
Zbog toga su, usljed povećane svijesti, mnogi muslimani Arapi počeli shvaćati razliku između katarske podrške islamskim pokretima i podrške tim istim pokretima od strane Saudijske Arabije, iako i Katar, također, kroz pomaganje islamskih pokreta, ima političke ciljeve koji se ne mogu zanijekati.
Što se pak tiče psihološke pozadine tog sukoba, njene uzroke treba tražiti u činjenici da su princ Muhamed ibn Selman i princ Tamim ibn Hamad al-Thani bliski jedan drugom po godinama, kao i to da je potpora jednoj od strana u sukobu Muhamed bin Zayed.
Međutim, koji su to unutrašnji ciljevi tri zemlje u sukobu kojim, kad je riječ o Kataru, rukovodi Hamad, a sprovodi ga Tamim, dok u Saudijskoj Arabiji sukob predvodi Muhamed ibn Selman, ali nema podršku mnogih članova porodice Alu Saud, a u Arapskim Emiratima sukob podržava i pomaže Muhamed ibn Zayed, a ne podržava Muhamed ibn Rašid?
Koja je tajna posjete Tamima bin Hamada uporištu plemena Benu Temim u Saudijskoj Arabiji i da li se Saudijska Arabija plaši pobune pripadnika Benu Temim u slučaju eskalacije sukoba?
Zašto Katar insistira na obznanjivanju sukoba sa UAE, a pokušava sakriti sukob sa Sudijskom Arabijom?
Da li Katar manipulira Arapskim Emiratima tvrdeći da su Emirati ključni partner Saudijske Arabije i da to ima veze sa osvetom pripadnicima Alu Thani iz Emirata zbog pokušaja rušenja vlade u Omanu koji su rođaci porodici Alu Thani i pripadnici plemena Benu Temim?
Da li se UAE igraju sa Katarom zbog želje da im se osvete jer je Katar izašao iz unije koju su osnovali Arapski Emirati?
Zašto su Emirati prestali igrati otvorenu igru s Turskom i zašto su pokušali ostati daleko od Turske nakon što je Turska, prije nekoliko godina, zbog seksualnog skandala izvrgla ruglu nekoliko vođa i uglednika UAE, među kojima je bio i general-pukovnik Dahi Halfan?
Je li insistiranje Turske da se uključi u Zalivski sukob požurivanje uzvraćanja udarca Emiratima nakon što se potvrdilo da su Emirati imali udjela u pokušaju državnog udara u Turskoj?
I konačno, može li se za poslanički nagovještaj u hadisu (koji je zabilježio Ibn Madže u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Za vaše blago borit će se trojica vladarevih sinova, ali ono na kraju neće pripasti nijednom od njih. Potom će se pojaviti crne zastave iz smjera istoka, pa će napasti, boreći se kako se niko nije tako borio. ‘Potom je’, kaže Sevban, ‘spomenuo nešto, ali ne sjećam se šta, i rekao: ‘Pa ako ga vidite (Mehdija) dajte mu prisegu makar išli puzeći po snijegu.’), reći da će to zapravo biti sukob između princa Temima iz Katara, Bin Zajeda iz UAE i Muhameda bin Selmana iz Saudijske Arabije nakon smrti kralja Selmana, a ne sukob trojice sinova iz porodice Alu Saud, kao uvod u pojavu i dolazak imama El-Mehdija?
Naravno, sva ova pitanja zahtijevaju posebna istraživanja, a ja sam, na ovaj način, pokušao iznijeti isključivo vlastito promišljanje i viđenje sukoba u Arapskom zalivu.
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
