Piše: Mehmed PARGAN
Fikret ef. Čelenka pozvao je u petak s minbere na džuma-namazu muslimane Prnjavora da izdvoje novac za liječenje Milane Gajić, sugrađanke srpske nacionalnosti. Pošto su u ovom gradu, koji je u socijalističkom periodu zbog izražene nacionalne raznolikosti bio poznat i kao mala Evropa, ljudi oduvijek živjeli pomažući jedni drugima, imam je pozvao malobrojnu muslimansku zajednicu da pruži svoj doprinos.
Nisu na balkanskim prostorima baš česte pojave da vjerske vođe pozivaju svoje vjernike da pomažu pripadnicima drugih vjera i nacija.
Društvena tribina
Nakon džuma-namaza i hutbe, organizovano je predavanje na kome su Bošnjaci upoznati s političkim kretanjima BiH ka Evropskoj uniji, mogućnostima političkog jačanja Bošnjaka u RS-u i potrebi njihovog većeg angažmana u politici. Kao i sve druge džamije u ovome entitetu i prnjavorska posljednjih godina služi kao svjevrsna društvena tribina. Jedino mjesto u Prnjavoru gdje Bošnjaci mogu kada žele i koliko žele slobodno govoriti i iznositi svoje stavove.
Od oko 7.000 predratnih Bošnjaka u Prnjavor se vratilo njih svega destak posto. Uspjeli su da obnove svoje domove, infrastrukturu, islamske objekte… Posljednjih godina u potpunosti su izostali incidenti, tako da se Prnjavor često uzima kao primjer dobrog suživota u bh. entitetu RS. Prema riječima načelnika dr. Siniše Gatarića, Općina je spremna da pruži podršku svima koji žele investirati i zapošljavati. Autoput Banja Luka − Doboj otvara beskrajne mogućnosti, tako da se očekuju investicije Bošnjaka i Hrvata iz dijaspore. Općinska administracija se hvali da je kreirala poslovni ambijent u kojem je u samo tri posljednje godine zaposleno 2.000 novih radnika, a do kraja ove godine planirano je otvaranje još 250 radnih mjesta.
Dobra strana Prnjavora je ohrabrujuća, motivirajuća. Međutim, ostaje ona druga strana! Strana koja život u RS-u čini teškim. Prnjavor jeste jedna od mirnijih i organizovanijih općina, ovdje nema problema, ali…
Život u bošnjačkim zajednicama u bh. entitetu RS usmjeren je isključivo ka Islamskoj zajednici kao sigurnom obliku organizovanja. Ne postoji nijedan drugi ozbiljan način organizacije Bošnjaka u ovome entitetu koji bi objedinio interese ljudi na području širem od jedne općine ili jednoga grada. Svaki pokušaj da se život organizira kroz civilni sektor nailazi na nepremostive teškoće. Izgradnja domova kulture, biblioteka, škola i slično, suočava se s obavezom da općine budu vlasnici te imovine. Kao vlasnici one postaju i upravitelji, čime Bošnjaci gube bilo kakvu mogućnost autonomnosti i slobodnog djelovanja u objektima koje su sami sagradili za društvene potrebe (folklor, NVO, zadruge, političke organizacije).
Posljednjih godina u RS-u su se pokušale nametnuti NVO poput UG “Prosvjetitelj” i UG “Koalicija Prvi mart” kako bi na širem prostoru doprinijele političkom profiliranju i borbi za društveni, kulturni i ekonomski stastus Bošnjaka. Samo činjenica da su osnovane u Srebrenici pomogla im je da ne budu ugašene, s obzirom na to da su vlasti iz Banje Luke žestoko vršile pritisak da se spriječi bilo kakvo političko djelovanje NVO u RS-u. Predsjednik entiteta, zatečen u nacionalističkom afektu i zapleten u nevidljive mreže teorija zavjere, čak je zahtijevao donošenje zakona kojim bi se spriječilo političko djelovanje NVO, iznoseći sumnje da su one finansirane iz stranih centara moći i da imaju zadatak razbijanja RS-a.
Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, kao krovna organizacija, nikada se, nažalost, nije uspjela nametnuti u ovom entitetu kako bi kao mreža općinskih društava preuzela brigu o najznačajnijim segmentima društvenog života Bošnjaka. Mnogo je razloga koji su doveli do takvoga stanja, a jedan od njih je i nepovoljna zakonska regulativa za organizacije koje djeluju na državnom nivou, tako da se svaka općinska zajednica mora zasebno registrovati i djelovati. “Preporod“ djeluje u velikom broju općina, ali je još daleko od konzistentne krovne bošnjačke kulturne zajednice kakva po svaku cijenu mora postati u perspektivi.
Minorna pozicija
Kanalisanjem društvenog života Bošnjaka u bh. entitetu RS isključivo ka IZ dovelo je na jednoj strani do jačanja struktura i utjecaja IZ u BiH, koja nikada u povijesti nije imala snagu i čvrstinu organizacijske strukture kakvu danas ima. Međutim, istovremeno se dešavaju i negativni procesi. Ponovno se Bošnjaci, kao tokom većeg dijela 20. stoljeća, pokušavaju svesti isključivo na vjersku zajednicu. U nedostatku političkog organizovanja pozicija Bošnjaka će u ovom entitetu uvijek ostati minorna. Bošnjaci u RS-u moraju iskoristiti dostignute pozicije i snagu IZ, te krenuti u kreiranje jakog društvenog i političkog bića, koje će uvažavati IZ kao važan kohezioni faktor, ali pred sobom imati cilj, izgradnju sekularne države BiH. Također, političke interese i snagu s nivoa BiH i entiteta RS Bošnjaci moraju prenositi i na lokalne zajednice, jer upravo tu se dešava život. Politička odgovornost podrazumijeva brigu o svakom čovjeku, svakom selu, svakoj međi…
Na ulazu u zgradu Općine Prnjavor nema zastave BiH. Nema je ni u sali Skupštine općine. Na općinskom grbu dominira krst iznad stiliziranih simbola planina i rijeka, a u skupštinskim klupama sjede samo Srbi. U institucijama vlasti ove općine u ime Bošnjaka nema ko progovoriti. A tu se donose najvažnije odluke.
