Piše: Ezher Beganović
Među Bošnjake muslimane odavno se uvukla jedna veoma negativna pojava. Naime, od kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu javni prostor naše zemlje opterećen je stalnim vođenjem kampanja protiv jedne grupe muslimana koju se posprdno naziva vehabijama. Antiislamske snage uspjele su u svojim naporima da i muslimansku vjerničku populaciju zaraze ovim propagandnim virusom. Muslimansko tijelo u Bosni i Hercegovini je vidjljivo oboljelo od navedene antiislamske virusne zaraze. Spomenutu dijagnozu najlakše je potvrditi uvidom u internet rasprave vjerničke muslimanske populacije u BiH. Naravno, internet je ogledalo samo jednog segmenta našeg društva. Da bi postigli svoj cilj neprijatelji islama i muslimana davno su osmislili efikasne taktike svoje borbe. Podjela muslimana jedan je od najvažnijih zadataka na tom putu. Zato su, između ostalih, i izmišljene vehabije. Muslimani su lahko upali u ovu zamku. Niko se ne osvrće na posljedice svog ponašanja. Zašto pojedini muslimani druge muslimane nazivaju vehabijama, zašto je onaj koga proglase vehabijom kriv za nešto što je uradio neko drugi, kako takve podjele utječu na odnose među muslimanima i zašto ne postoji niko ko bi se suprostavio ovom zlu, koje nanosi štetu svima?
Kada, kako i zašto muslimani druge muslimane nazivaju vehabijama?
Da bi se postalo vehabija u očima i stavovima drugih muslimana, odnosno da bi jedan musliman bio svrstan u omraženu grupu vehabije dovoljno izgledati drukčije i ništa drugo. Dovoljno je da u ime Allaha pustite bradu i da otvoreno propagirate stav da je nošenje brade slijeđenje poslanika Muhameda alejhiselam (Jedan moj Facebook prijatelj ovako opisuje svog dragog ahbaba : „ jedan od petorice mojih prijatelja je vehabija sa dna kace i ja ga volim ko i brata, ima bradu do pasa. Ovako piše nekadašnji novinar magazina Dani Eldin Hadžović: U ovdašnjoj narodnoj uobrazilji postoji stav o vehabijama kao o ljudima sa dužim bradama i kraćim patalonama”. Akademiku Rešidu Hafizoviću se ne sviđaju brade. „ Oni vele da je Poslanik islama nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, oni vele kako je Poslanik islama nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone“. Jedan od okupljenih mještana tešanjskog sela Piljužići u kamere FTV opisuje vehabije. „ … to su one bradonje što nose brade, oni su novopečeni muslimani, oni hoće da se mi koračimo i da se širimo kad klanjamo“.). Zbog antiislamske propagande, koja vlada čitavim svijetom, danas je postalo „ normalno” da se bradati muslimani smatraju vehabijama. To se najbolje osjeti kada se prelazi neki granični prijelaz. Od čitavog autobusa putnika graničari jedino pozornost usmjeravaju na muslimane sa bradama ( zato mnogi muslimani uopće ne putuju ili, ako ipak moraju putovati, onda se briju). Ako neko ima bradu a nije musliman on nema nikakvih problema. Ovo je postala naša svakodnevnica prema kojoj se muslimani prilagođavaju. Nažalost, ništa bolja situacija nije ni među vjernicima muslimanima. Danas je u Bosni i Hercegovini muslimanu dovoljno da pusti bradu da odmah bude izložen raznim vrstama pritsaka i društvenih sankcija a da pritom nije učinio ništa pogrešno. To se čak događa i u najvažnijoj instituciji muslimana u BiH u Islamskoj zajednici. Iako Islamska zajednica Bosne i Hercegovine nigdje, nijednom uredbom niti pravilnikom, ne nameće drugim muslimanima nenošenje brade, u praksi je situacija potpuno drukčija. Jednostavno rečeno, na sceni su nezvanični pritisci koji u konačnici reguliraju ponašanje unutar i izvan Islamske zajednice. Rijetki su službenici Islamske zajednice u BiH koji nose bradu, naročito bradu koja se u oformljenim propagandnim društvenim predstavama svrstava u ”vehabijsku” bradu. Takav stav Islamske zajednice kod drugih muslimana stvara pogrešne stavove prema onima koji nose brade. Nažalost, kada se tome još doda pogrešno ponašanje pojedinih službenika Islamske zajednice, naročito pojedinih profesora i imama, odnosno njihovo aktivno javno negativno izjašnjavanje o vehabijama i njihovim bradama onda postaje jasnije zašto je situacija veoma ozbiljna.
Kriv si vehabijo
Kada neko bude označen ili svrstan u vehabije odmah postane sumnjiv, ružan, opasan i kriv. U očima svih, nažalost i u očima i u postupcima drugih muslimana svrstani vehabija postane kriv, pa makar bio najuzornijih građanin Bosne i Hercegovine. Može taj proglašeni vehabija biti najveći patriota ove države, ne mora nikada počiniti niti saobraćajni prekšaj, može voljeti Islamsku zajednicu i raditi svaki dan na njenom jačanju, može voljeti sve muslimane, može željeti svakome dobro, ali ako samo neki bradonja, odnosno ”vehabija” bilo šta uradi na ovome svijetu, a pogotovo u Bosni i Hercegovini odmah je i on kriv za sve učinjeno. Kažu da je rahmetl Magdi Dizdarević bio primjer u ponašanju za svakoga. Nažalost, on je imao bradu i ubica ga je vidio kao vehabiju koji je kriv za nešto pa mu je oduzeo život. Ni tu se nije završio zločin nad Magdijem Dizdarevićem. Pravosudni sistem ove države je odlučio da ne treba niko odgovarati za njegovo ubistvo. Očito je i za bh. pravosuđe dovoljno biti vehabija da se bude unaprijed krivo.
Znamo koliko je zlo učinjeno Bošnjacima tokom agresije na BiH. Hiljade Srba je učestvovalo u genocidu nad Bošnjacima. Pa i pored toga danas se insistira na tome da se ne može optužiti jedan narod za te zločine već da se krivica mora spustiti na konkretna imena i prezimena. Skoro da je zabranjeno reći da su Srbi počinili genocid u Srebrenici. Insisitira se da su to uradili pojedinci imenom i prezimenom. Imamo sličan primjer u odnosu prema homoseksualnim osobama. Iako su u protekloj godini od 46 oboljelih od side u BiH njih 44 homoseksualci, niko se ne usuđuje javno optužiti homoseksualizam i pedere za širenje side. Potpuno drukčije je ponašanje kada su u pitanju muslimani koji su posprdno nazvani vehabijama. Moram opet citirati, ovdje već spomenutog, svog Facebook prijatelja, inače studenta Fakulteta islamskih nauka. U nedavnoj raspravi u kojoj sam ga upozorio da zbog jednog insana, koji je počinio krivično djelo a kojeg u javnosti nazivaju vehabijom optužuje hiljade drugih ljudi, također svrstanih u tu nesretnu grupu vehabije. Njegov odgovor je bio jasan. „ Bez obzira ako ne rade ta djela osobno, svako ko se ne ogradi od njih, za mene je neprijatelj”. Ovakvo generalizirano okrivljivanje muslimana donekle je razumljivo za one koji se bore protiv islama, ali kako shvatiti vjernika muslimana koji po istim aršinima postavlja stvari. Najveću odgovornost za opisane međumuslimanske odnose, odnosno za podjele i generalizirane optužbe nose naši alimi, profesori, koji svaki dan muslimane uče islamu, koji svojim javnim nastupima često podstiču tu vrstu diskriminacije, imami koji na svojim hutbama i u džematima neoprezno nastupaju ( Često se zna desiti da efendija na hutbi govori veoma negativno o bradonjama i onima što se korače u namazu. Tako, dok efendija sipa svoje optužbe po bradatim vehabijama ispred njega, u safovima sjedi jedan – dva muslimana, koji po izgledu a ne krivici spadaju u skupinu koju napada efendija. Svi u njih gledaju a oni na svojo koži osjećaju krivicu iako nisu ništa počinili.). Klasičan primjer takve neodgovornosti i pogubnog huškanja muslimana na podjele i međusobna optuživanja su nastupi pojedinih porfesora sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, kao što je profesor Adnan Silajdžić. U jednom intervjuu za list Oslobođenje novinar pita profesora Silajdžića: „ Šta mislite o izjavi svog prijatelja i kolege Rešida Hafizovića da iza vehabija stoji engleska obavještajna služba”? Prof dr. Adnan Silajdžić ovu nevjerovatnu i sramnu optužbu podržava i bez ikakvog valjanog dokaza baca tešku optužbu na pleća hiljada ljudi, svojih zemljaka, komšija, braće muslimana da su špijuni. „ Držim da ta izjava ima utemeljenja i sasvim sam siguran da razne špijunske i obavještajne službe koriste vehabije u smislu destabiliziranja društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini i relativiziranja političke pozicije Bošnjaka u konstituiranju nove državne i društvene bosanskohercegovačke strukture“. Ovakve izjave, tj. ugledni muslimani, kao što je profesor Siljadžić dali su veliki doprinos podjelama muslimana po receptu koji su nam skrojili neprijatelji islama i Bošnjaka muslimana.
Ima li neko ko je protiv podjela muslimana?
Mnogo je argumenata koji govore u prilog činjenicama da su muslimani u BiH uhvaćeni u zamku pogubnih i nepotrebnih podjela. Krajnje je vrijeme da se muslimani pobrinu o svom vjerničkom zdravlju. Trebaju nam oni koji su spremni raditi protiv navedenih slabosti. U jednom hadisu Allahov poslanik Muhamed alejhiselam kaže: „ Zaista Allah dž.š., ne gleda ni u vaša lica, ni u vaše imetke, već u vaša srca i vaša djela”.
Danas je vrijeme u kojem se sve više rasplamsava sjeme smutnje i podjela među muslimanima u cijelom svijetu. Vidimo šta se događa ovih dana u Egiptu, gdje su podjele među muslimanima dosegle najviši stepen. Ko od šale pojedini muslimanski alimi izdaju fetve i odobravaju ubijanje muslimana sa kojima se ne slažu u politici i uređenju države. Nažalost, prema sadašnjem stanju svi su izgledi da će se smutnja među muslimanima u svijetu još više povećati. Pitanje je može li Bosna i Hercegovina biti pošteđena od problema koji su zapljusnuli ostale muslimane u svijetu. Da bi se mi Bošnjaci muslimani zaštitili od sličnih problema (ne trebamo zaboraviti da oni koji su počinili genocid nad našim narodom tokom agresije na Bosnu i Hercegvoinu strpljivo čekaju da se raspemo pa da nas opet ćeraju) moramo postupati vjernički odgovorno. Ne smijemo dozvoliti da budemo nepravedni jedni prema drugima, svoje razlike i neslaganja trebamo i moramo znati okrenuti u našu korist. Ako Allah dželešanuhu ne gleda u naša lica, već u naša srca i djela, kako se onda možemo nadati bilo kakvom hajru ako postupamo drukčije jedni prema drugima.
Antre
Ista priča samo drugo pakovanje
Ne griješe samo oni muslimani koji daju sebi slobodu pa posprdno nazivaju druge muslimane vehabijama, griješe i oni koji pozivaju na rušenje Islamske zajednice, oni koji sve ili većinu naših imama nazivaju novotarima, oni koji druge muslimane sa kojima se ne slažu u mišljenju nazivaju murdžijama i slično. U svim navedenim slučajevima posljedice su iste. Svako pozivanje na akciju protiv druge grupe muslimana, svako paušalno i nepravedno optuživanje, svaka isključivost u osnovi ima istu narav i donosi sličnu štetu. Onaj ko voli i slijedi islam mora voljeti i poštivati drugog muslimana, mora ga zaštiti od svojih ruku, jezika i svih nevaljalih djela. Kako je islam jednostavan, put do Allahovog zadovoljstva je tako jasan i lahak. Ne možeš na tomm putu zalutati ako svome bratu muslimanu želiš isto što i sebi.
