Jezik zahvale bolji je od jezika prigovara

197

Piše: dr. Halid el-Nedžar / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Zahvalnost Allahu (šukr) znači priznanje određene blagodati i njezino korištenje u onome sa čime je zadovoljan Allah, Onaj Koji daruje blagodati. Zahvalnost je obavezna i prema čovjeku kao stvorenju ako nam nešto daruje, a kamoli prema Stvoritelju čije se blagodati ne mogu izbrojati.

Naša zahvalnost ništa ne koristi Uzvišenom Allahu, jer je On apsolutno neovisan od stvorenja, već ona donosi korist ljudima koji izražavaju svoju zahvalnost na Božanskim blagodatima i koriste ih u pokornosti i stjecanju Allahovog zadovoljstva, u čemu se krije njihova sreća i napredak u životu.

I onaj ko čita Allahovu Knjigu i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa duhom zahvalnosti i istinske spoznaje, te priznanja Allahovih blagodati i Njegove neizmjerne milosti, on je najsretniji čovjek, njegovo ubjeđenje je najjače i njegova zahvalnost najveća.

Šejh Abdur-Rahman el-Sa'di, rekao je: ”Zahvalni ljudi su najčišćih duša i najprostranijih grudi, njihova srca su ispunjena zahvalnošću Allahu i priznanjem Njegovih blagodati, sretni su zbog Allahove plemenitosti i radosni zbog Njegovog dobročinstva. Jezici su im stalno vlažni od zahvalnosti i zikra, a to je osnova dobrog života, blaženstva duše i postizanja svakog zadovoljstva i radosti.”

Ibn Ujejne je rekao: ”Muhamed ibn Munkedir je imao komšiju kojeg je zadesila nevolja, i kad god bi njegov komšija povisio glas žaleći se na svoju nevolju, Muhamed ibn Munkedir bi povisio svoj glas izgovarajući riječi zahvale (hamda) Allahu, dželle šanuhu.”

Gasan ibn Mufeddal el-Gallabi, prenosi da je jedan od njegovih prijatelja rekao: ”Neki čovjek je došao Junusu ibn Ubejdu i požalio mu se na svoje stanje i težak život, pa mu je Junus ibn Ubejd rekao: ‘Da li bi svoj vid dao za sto hiljada zlatnika?’ ‘Ne’, odgovorio je čovjek. Junus ga je upitao: ‘Da li bi svoj sluh dao za sto hiljada zlatnika?’ ‘Ne’, odgovorio je. Zatim ga je Junuz upitao: ‘A da li bi svoj jezik i svoj razum dao za sto hiljada zlatnika?’ Nakon što je i na to pitanje negativno odgovorio, Junuz mu je rekao: ‘Ja te vidim kao čovjeka milionera, a ti došao da mi se žališ na teško stanje i da mi spominješ svoje potrebe.”’

U svom znamenitom djelu Fi zilali-l-Kur'an, Sejjid Kutb je napisao: ”Znak Allahove milosti je i to da osjetiš Allahovu milost; Allahova milost te obavija i obuhvata u cijelosti, ali tvoj osjećaj njezinog postojanja i prisutnosti, tvoja nada u Allahovu milost, kao i težnja i iščekivanje Allahove milosti u svakoj stvari i svakoj situaciji, također je milost. Allahova milost neće biti uskraćena onome ko je traži ni u kakvoj situaciji. Ibrahim, alejhis-selam, pronašao ju je i osjetio u vatri, Jusuf, alejhis-selam, pronašao ju je i osjetio u bunaru u koji je bio bačen, kao i u zatvoru, Junus, alejhis-selam, pronašao ju je u utrobi ribe, Musa, alejhis-selam, pronašao ju je i osjetio u valovima rijeke kao novorođenče lišeno svake snage, moći i ljudske podrške, kao što ju je osjetio na faraonovom dvoru gdje ga je odgajao lično faraon, neprijatelj koji ga je tražio da ga ubije. Drugovi iz pećine su pronašli i osjetili Allahovu milost u pećini, onda kada su je bili izgubili u palačama i raskošnim kućama, pa su jedni drugima rekli: ”Sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.” (El-Kehf, 16.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pronašao ju je u pećini Sevr kad su mu neprijatelji bili za petama, kao i svi oni koji potraže utočište u okrilju Allahove milosti, oslobođeni bilo kakve sumnje u pogledu te milosti i kucajući isključivo na vrata Allahove milosti.”

Prenosi se da je islamski učenjak iz generacije tabi'ina, Bekr ibn Abdullah el-Muzeni vidio hamala koji je na leđima nosio teret i stalno ponavljao iste riječi: el-hamdulillah, estagfirullah!, pa je sačekao da spusti svoj teret, a zatim ga je upitao: ”Znaš li išta drugo osim tih riječi?” Odgovorio je: ”Naravno da znam, jer ja stalno učim Allahovu Knjigu, ali sam shvatio da je čovjek na ovome svijetu između blagodati i grijeha, pa ja riječima el-hamdulillah zahvaljujem Allahu na blagodatima kojima me je obasuo, a riječima istigfara tražim oprost za grijehe koje sam počinio.” Tada je Bekr ibn Abdullah el-Muzeni rekao: ”Ovaj hamal je učeniji od Bekra ibn Abdullaha el-Muzenija.”

Vrste zahvalnosti

Tri su vrste zahvalnosti: zahvalnost srcem, zahvalnost jezikom i zahvalnost djelima.

Zahvalnost srca znači istinsko vjerovanje i ubjeđenje u Allahovu dobrotu i unutrašnje priznanje Njegovih blagodati. Zahvalnost mora početi iznutra, tj., iz potpunog i čvrstog ubjeđenja, koje je pomiješano sa iskrenom i čistom namjerom (nijetom), sa dušom i razumom, sve dok ne pređe u drugu fazu i ne izgradi drugi temelj zahvalnosti, a to je zahvalnost jezika.

Zahvalnost jezika podrazumijeva ponavljanje riječi koje izražavaju priznavanje blagodati. Rečeno je: ”Govor je učinjen dokazom za srce (tj. jezik izražava ono što je u srcu).” Dakle, duhovna snaga i istinsko ubjeđenje pretaču se u riječi i izraze zahvalnosti sa potpunim povjerenjem i prisutnošću srca, i onda jezik oduševljeno izgovara: ”Gospodaru moj, Tebi pripada zahvala onako kako dolikuje Tvojoj Uzvišenosti i svemoći.”

Ali vlasnik ovog iskrenog i postojanog imana i stalnog zikra ne staje na ovome mjestu, već se priprema za gradnju trećeg temelje zahvalnosti, a to je zahvalnost djelima, koja je izraz čežnje za Allahovim zadovoljstvom i nade u Njegovu nagradu i trajanje blagodati, jer on duboko vjeruje i siguran je u Božansko pravilo: ”I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.”’ (Ibrahim, 7.)

Imam El-Evzai, rekao je: ”Čuo sam da je Halid ibn Ma'dan, govorio: ‘Jesti i zahvaljivati Allahu u toku jela, bolje je nego jesti i šutjeti.”’

El-Džunejd je rekao: ”Igrao sam se pred Sirri el-Saktijem kada sam imao sedam godina, a u njegovom društvu je bila skupina ljudi koji su govorili o šukru i zahvalnosti Allahu, pa me je Sirri el-Sakti upitao: ‘Dječače, šta je zahvalnost?’ Rekao sam: ‘Da ne budem nepokoran Allahu koristeći Njegove blagodati.’ On mi je rekao: ‘Bojim se da tvoj udio u nagradi kod Allaha ne bude samo tvoj jezik (tj. da to što si rekao ne budu samo prazne riječi koje neće pratiti djela).’ Ja i dalje plačem zbog ovih riječi Sirri el-Saktija.”