Piše: Abdullah Nasup
Britanski Economist u novoj analizi bavi se problemima s kojima se suočava Jordan u svjetlu promjena na Bliskom istoku i stvaranja novih saveza.
Jordanski kralj Abdullah Drugi pribojava se da će ga napustiti stari saveznici, i to ne samo SAD.
List podsjeća na februarsku proslavu dvadesete godišnjice kraljevog stupanja na prijestolje, koja je proslavljena pod parolom „Svi smo mi kralj Abdullah“ uz opasku da se mnogi ne bi složili s tim, te da ni bogata trpeza nije tog 7. februara uspjela privući mnogo ljudi na javnu proslavu događaja.
Dva mjeseca kasnije Svjetski ekonomski formu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, koji se održavao u ljetovalištu na Mrtvom moru, nije uspio privući željenu svjetsku pažnju.
Nekada je Jordan, zbog svog strateškog položaja, bio važan bliskoistočni igrač, no danas, čini se nije više neophodan. Mnoge arapske zemlje sada direktno ili indirektno sarađuju sa Izraelom, a mnoge od njih su srdite na jordanskog kralja jer nije voljan da slijedi njihovu politiku. Jordanski kralj, naime, ustrajao je u održavanju dobrih veza sa Katarom, uprkos saudijsko-emiratskoj blokadi te zemlje; tolerantan je prema pokretu Muslimanske braće, uprkos općoj hajci nekih režima protiv tog pokreta; pokazao se neodlučnim u vezi podrške saudijsko-emiratskom ratu u Jemenu.
Ipak, ističe Economist, SAD i njena dva najvjernija arapska saveznika mogu izvršiti snažan pritisak na Jordan, jer SAD pružaju pomoć Jordanu u visini od milijardu dolara gdoišnje, dok su UAE i KSA tokom godina Arapskog proljeća poslale pomoć od nekoliko milijardi dolara. ali, KSA je 2017. godine obustavila slanje svoje pomoći, što se protumačilo kao kažnjavanje Jordana što ne slijedi slijepo politiku UAE i KSA. Saudijska Arabija obećaja je Jordanu pozajmicu od 2,5 milijardi dolara, ali Jordan je od toga vidio tek jedan neznatan dio, navodi britanski list.
Jordanskom kralju materijalna pomoć je itekako potrebna. U Hašemitskoj kraljevini živi veliki broj izbjeglica iz Palestine, Sirije i Iraka, što predstavlja veliki teret, kako je i sam kralj kazao. Javni dug dostigao je 95% bruto domaćeg proizvoda, vlada je ukinula subvencije i povećala poreze što je uzrokovalo porast cijena, a nezaposlenost je velika. Preko milion, od oko deset miliona stanovnika Jordana, pate od siromaštva, a nezaposlenost među mladima je 41%.
Economist primjećuje kako kralj Abdullah Drugi ne gubi samo podršku iz vana, nego i unutar zemlje, ukazujući na to kako danas jordanski demonstranti sve češće za probleme u zemlji otvoreno krive samog kralja, dok su nekada krivci bili pohlepni ministri, a kralj se pojavljivao kao spasilac koji rješava probleme.
Nedavnu smjenu ministra unutrašnjih poslova i direktora obavještajne službe, Economist povezuje sa špekulacijama da se na kralja pripremao puč, te skreće pažnju da su novi ljudi na tim dužnostima naredili hapšenja brojnih plemenskih vođa povaćavajući, tako, revolt jordanskog društva u kojem je plemenska crta snažno izražena.
U vrijeme sve glasnijih poziva na promjenu ustava kako bi se omogućilo da, umjesto što vladu sastavlja kralj, premijera bira direktno narod kroz izborni proces, bolje je dijeliti vlast, nego je potpuno izgubiti, upozorava Econimist.
