SAFF

Kad bi znali mjesto kćerke u srcu njezinog oca, nijedna žena ne bi bila omalovažavana u kući svoga muža

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U svom djelu Behdžetul-medžalis, Ibn Abdul-Berr prenosi da je Ujejne ibn Ebi Sufjan rekao: ”Otac me je nagizdao i poslao me kod ‘Utbe da zaprosim njegovu kćer, pa sam došao kod njega, a on me je posjeo u svoje krilo i rekao: ‘Dobro mi došao rođače i zaručniče koji se ne odbija. Pristajem udati kćerku za tebe, ti si poštovaniji kod mene od nje, a ona je bliža mome srcu od tebe. Budi plemenit prema njoj i imat ćeš zauvijek lijep spomen kod mene, a nemoj je ponižavati i zanemarivati, pa da padneš u mojim očima i da izgubiš vrijednost kod mene.”’

Allaha mi, kad bi znali kakvo mjesto kćerka ima u srcu svoga oca, nijedna žena ne bi bila omalovažavana i povrijeđena u kući svoga muža, niti bi lijegala noću sa suzama u očima i slomljenog srca.

Kćerka je dio srca svoga oca, ako ne i cijelo srce. Ona je nježna stabljika koja se zaliva vodom srca, i krhko rebro koje se čuva k'o zjenica oka. I da to nije zakonitost života i priroda po kojoj je Allah ljude stvorio, ne bi otac dao svoju kćerku nijednom muškarcu, makar bio najplemenitiji čovjek na svijetu.

Rastanak od nje je usamljenost, njena udaljenost je nevolja, a kuća bez nje je pustoš. Ali, takav je dunjalučki život i on, između ostaloga, opstoji na bračnoj vezi, kao što je rečeno: ”Da strijela nije napustila svoj luk, cilj ne bi bio pogođen.”

Zato budite blagi prema ženama, jer su one kao zarobljenici, pa ih vežite ljubavlju, dobrotom i nježnim zagrljajem, jer je topli i nježni zagrljaj najprostraniji i najširi tjesnac na svijetu.

A vi, roditelji, ne kvarite i ne izopačujte stvarnost svoje prirode, i ne iznevjerite kolijevku ljubavi koja je u vašim srcima zbog zastarjelih običaja društva o kojima Allah nije objavio nikakav dokaz.

Kćerke (djevojke) nisu roba za prodaju onome ko plati veći vjenčani dar (mehr). Kćerke su emaneti, pa povjereni emanet podaj onome ko je dostojan tog emaneta, onome s čijom vjerom i ahlakom si zadovoljan, onome za koga vidiš da je u stanju da čuva i usreći tvoju kćerku.

Jer, ti si kao otac odgovoran za nju i bit ćeš pitan šta si uradio sa svojom kćerkom, sa tim neprocjenjivim blagom i emanetom i kome se taj emanet predao na čuvanje. 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA