Kada će Beograd “ustati na noge” zbog silovanih Bošnjakinja?

542

Beograd je na nogama! Nakon što je prije nekoliko dana glumica Milena Radulović prijavila reditelja Miroslava Miku Aleksića da ju je silovao, policija je brzo reagirala i uhapsila poznatog nastavnika glume i “vatrenog Arkanovca. 

Nažalost, javnost u Srbiji ne zna, ili malo zna, pogotovo iz meinstrime medija, da su, među ostalima, i silovanja u našoj novijoj prošlosti korištena u “u široko rasprostranjenom i sistematskom napadu na civile (Bošnjake , op.pri.) kao strategija “protjerivanja putem terora”, kako je to u više presuda potvrdio Haaški tribunal. 

Prema presudama Tribnala, silovanja su postala način na koji su “Srbi potvrdili svoju nadmoć i pobjedu nad Muslimanima”. 

Dok je u osuđujućim presudama Dragoljubu Kunarcu i ostalima, koje je potvrdilo Žalbeno veća u junu 2002. godine, jasno naznačeno da je “silovanje oruđe rata”, predmet protiv Radislava Krstića je pokazao vezu između silovanja i etničkog čišćenja, koje je u kontekstu zločina u Srebrenici u julu 1995, bilo blisko povezano s genocidom…

Pretresno vijeće je Krstića proglasilo krivim za zločine počinjene u Potočarima, uključujući i silovanja, koja su smatrana “prirodnom i predvidljivom posledicom kampanje etničkog čišćenja”. 

 Sudije Tribunala su napomenule da iako “etničko čišćenje” nije pravni termin, korišten je ranije u raznim pravnim analizama. Pretresno veće je zaključilo da postoje očigledne sličnosti između genocidne politike i politike obično zvane ”etničkim čišćenjem”. Međutim, silovanja u Potočarima nisu dio osuđujuće presude Krstiću za pomaganje i podržavanje genocida, jer su događaji u Potočarima bili uvod u naknadno počinjeni genocid. 

Žalbeno vijeće je 2004. godine potvrdilo osuđujuću presudu za seksualno nasilje. Krstić je osuđen na kaznu od 35 godina zatvora. 

Pored Milene i žrtava nedjela za koja se sumnjiči Mika Aleksić, prisjećamo se hiljada žrtava silovanih žena u Bosni i Hercegovini tokom rata, bez obzira na ime i porijeklo.

Obilježimo mjesto stradanja Jasmine Ahmetspahić i njezinih sapatnica, ali i mjesto stradanja svake žrtve u ovoj zemlji i regiji.

Samo tako možemo stvarati i društva u regiji u kojima zlostavljači žena neće biti ugledni građani, slavni umjetnici, heroji…, društvo u kojoj žene neće patiti i u kojima se niko neće (uglavnom podmuklo) pitati ”zašto su do sada šutjele”, navodi se u kolumni Faruka Vele na portalu Radiosarajevo.ba .