Koronavirus je promijenio sve, sad živimo u potpuno novom svijetu

598

Autor: Index.hr

Malo ko je još prije dva mjeseca, kad su se potvrđeni slučajevi novog koronavirusa izvan Kine još brojali u desecima, mogao zamisliti koliko će ova pandemija protresti čitav svijet.

Koronavirus odavno više nije samo kineski problem. Svijet je danas umnogome drukčiji od tadašnjeg: u jednoj zemlji za drugom karantini, haotične granične kontrole, pretrpane bolnice, zatvorene škole, vrtići i fakulteti, puste ulice, bolničari u zaštitnim odijelima, poluprazne police i redovi u trgovinama te zatvaranje u kuće dio su nove svakodnevice.

Karantini, samoizolacija, društveno distanciranje i društveni kontakti, stopa smrtnosti, ugrožena populacija, testiranje, panika i krizne zalihe su, pak, dio novog vokabulara. Svi pratimo dnevnu evidenciju broja zaraženih i umrlih u našoj zemlji  – gdje umrlih, srećom, još nema – i u svijetu.

Mnogo toga što smo jučer uzimali zdravo za gotovo postaje rizično ili zabranjeno: putovanje avionom, brodom ili javnim prijevozom, odlazak na koncert, u kino, pozorište, na utakmicu, u kafić ili restoran, poslovni sastanci, rukovanje, a u slučaju sumnje na zarazu, čak i izlazak iz kuće. Bliski kontakt ili boravak među većim brojem ljudi postaje izvor tjeskobe, barem za one koji su joj skloni.

“Rolete se spuštaju nad cijelom Evropom”

“Rolete se spuštaju nad cijelom Evropom… Možda ulazimo u tmuran, nedobrovoljan društveni eksperiment koji otkriva svakodnevne navike i prakse koje će nam nedostajati ako se iskorijene i koje bi mogle nestati iznenađujuće lako”, opisala je ovo izvanredno stanje kolumnistica Guardiana Gaby Hinsliff.

“Hvala vam, znam da mijenjate svoje navike i žrtvujete se i znam da to nije lako. Ali sve vaše žrtve nude dragocjeni doprinos zemlji”, poručio je Talijanima premijer Giuseppe Conte, koji se ovih dana suočava ne samo s najvećim izazovom svog mandata već vjerojatno i s najtežom situacijom u kojoj se Italija našla od Drugog svjetskog rata.

Kao što smo već pisali, Conteova odluka o proširenju karantina na cijelu zemlju, nakon što je curenje odluke o karantinu sjevernog dijela izazvalo bijeg stanovnika, povijesni je događaj bez presedana. Ta drastična mjera trebala bi barem ublažiti epidemiju, ali ona je naglavce preokrenula život Talijanima.

Oni će se, baš kao i drugi Evropljani u manjoj ili većoj mjeri, morati priviknuti na disciplinu, odricanje za dobro zajednice, inkomodiranje, izolaciju, ograničavanje slobode i privilegija koje uživaju – sve ono što je manje-više strano suvremenim stanovnicima Zapada.

Mogu li se zapadnjaci odreći svog komoditeta i slobode za zajedničko dobro?

Mnogo je govora već bilo o tome da su kinesko kolektivističko društvo, ali i autoritarni politički sistem pod vodstvom Komunističke partije pogodni za masovni karantin kojom je epidemija praktički zaustavljena u toj zemlji. Tek treba vidjeti jesu li Talijani, ali i ostali Evropljani i zapadnjaci, dorasli takvom izazovu.

Za stanovnike Italije život s epidemijom postao je nova normala – a smrt onih najteže oboljelih postala je, nažalost, sastavni dio te nove normale. Taj se broj mjeri u stotinama svakog dana, što je po svemu sudeći tragična posljedica eskalacije epidemije zbog prekasnog uvođenja mjera prevencije. To je i vrlo otrežnjujuća lekcija za Hrvatsku, koja barem u teoriji još može spriječiti takav scenarij iako neki tvrde da ono što se događa u Italiji čeka i ostale.

Ingrid Pustijanac, profesorica muzikologije iz Hrvatske koja u Italiji predaje na odsjeku Sveučilišta u Paviji, ispričala je prije nekoliko dana za Index kako izgleda život u doba koronavirusa: “Diskoteke ne rade, restorani i kafići su otvoreni do 18 sati, ali gosti bi trebali piti za stolom, ne za šankom, da bude veća udaljenost od osoblja, a i da se ne dira previše šank jer sada je skoro sigurno da virus opstaje na površinama i do deset dana pa se osim pranja ruku, preporučuje držanje distance. I na kasama supermarketa se stoji na metar udaljenosti, gleda se da se ta distanca poštuje. Malo je neobično, ali privikavamo se. No s obzirom da je virus moguće dobiti i od osobe koja nema simptome, jasno je da smo svi pod stresom.”

Nova normala od Italije do SAD-a

U međuvremenu, u Italiji su na dvije sedmice zatvoreni i kafići i restorani, sve osim supermarketa i apoteka. No i kada zabrana istekne, teško je vjerovati da će se javni život vratiti u normalu tako brzo.

“Imamo mnogo prostora. Možemo izlaziti, ali ne možemo ići u trgovine i kompanije. Morate ići u grupama od troje i ostaviti metar udaljenosti između ljudi”, kaže za NBC Amerikanka Krizia Ocejo, koja živi u talijanskom gradu Anziju, i dodaje da im za nužno putovanje na posao, kod liječnika ili po hranu i lijekove sada treba posebna dozvola: “Moraju provjeravati vaše papire ako trebate biti vani, tako da je danas bilo zastrašujuće.”

No i SAD se iz dana u dan sve više prebacuje u ovu novu normalu. Zabrana ulaska u SAD iz Europske unije na trideset dana, uz iznimku putnika iz Velike Britanije i američkih građana, stupila je u petak na snagu, a kasnije taj dan predsjednik Donald Trump proglasio je nacionalno izvanredno stanje zbog pandemije.

Diljem zemlje zabranjeni su javni skupovi, a ljudima se, baš kao i u Europi, preporučuje da ostanu u kući ili se barem drže podalje od drugih ljudi. Zabrana letova iz EU mogla bi gurnuti preko ruba ionako uzdrmane aviokompanije.

Deseci škola i sveučilišta prekinuli su nastavu, Broadway i Disney World zatvoreni su do daljnjega, a otkazana su ili odgođena i brojna sportska natjecanja, od košarkaške lige NBA do nogometne lige MLS, bejzbolske lige MLB i hokejaške lige NHL.

“Koraci koje poduzimamo apsolutno će spasiti živote. Svi se na neki način suočavamo s ovom novom stvarnošću”, poručila je dr. Amy Acton iz ministarstva zdravstva savezne države Ohio.

Kraj globalizacije ili prilika za njenu reformu?

Ta nova stvarnost može se činiti kao jeziva distopija kakvu smo dosad gledali samo u filmovima i serijama. No ona bi mogla imati i određene pozitivne posljedice, baš kao što ih je, primjerice, imao Drugi svjetski rat. Mjere karantina i socijalnog distanciranja, kao i općeniti pad prometa, mogli bi potaknuti reorganizaciju posla: više rada od kuće, manje sastanaka, možda čak i kraća radna sedmica. Online kupovina mogla bi dobiti dodatni zamah.

A s obzirom na to da nam istječe vrijeme da zaustavimo globalno zatopljenje, smanjenje masovnog interkontinentalnog turizma možda također ne bi bila loša promjena. Naravno, na kratki rok, prometni, turistički, ali i drugi sektori globalne ekonomije pretrpjet će ozbiljan udarac, a globalna recesija je izvjesna.

Veliko je pitanje, doduše, hoće li sloboda kretanja dobara i ljudi, ionako ugrožena populistima poput Trumpa, preživjeti ovu pandemiju. S druge strane, ova kriza će nužno osvijestiti zemlje da ne mogu u svemu ovisiti o uvozu iz, primjerice, Kine – da određene strateški bitne proizvode, kao što su maske za lice, dezinficijensi ili testovi za virus, moraju moći i proizvesti, ne samo uvoziti.

A osvijestit će zasigurno i činjenicu da je svijet danas zaista tjesnije povezan nego ikad, da se ne možemo izolirati ni da hoćemo i da su izazovi s kojima se suočavamo zajednički jer virus ne poznaje granice i kulturne barijere. Potaknut će, nadajmo se, i solidarnost sa svojim sugrađanima te odgovornost, prije svega prema sebi i vlastitoj obitelji, a onda i prema društvu u cjelini. I to će nesumnjivo biti pozitivna posljedica ove prirodne katastrofe.