Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)
U bračnim odnosima malo je toga što može sačuvati toplinu osjećaja i stabilnost zajedničkog života kao međusobno poštovanje. Poštovanje je jezik koji šuti, a govori više od mnoštva riječi. Ono se prepoznaje u intonaciji glasa, u načinu slušanja, u uvažavanju drugoga i u čuvanju njegovog dostojanstva čak i onda kada se mišljenja razilaze.
Ali šta se događa kada poštovanje nestane? Sve počinje sitnicama: ismijavanjem pred drugima, zanemarivanjem mišljenja supružnika, umanjivanjem njegove vrijednosti ili nametanjem odluka bez razgovora i dogovora. Malo-pomalo, neslaganje prerasta iz razgovora među bračnim drugovima u sukob između protivnika, a riječi, umjesto sredstva komunikacije, postaju oružje kojim se nanose rane.
Nepoštovanje ne ubija ljubav odjednom; ono je polahko gasi i razara, sve dok u srcu ne ugasne svaki lijep osjećaj. Najprije dolaze pritužbe, zatim odbojnost pa duga šutnja, sve dok odnos ne dođe na samu ivicu raspadanja.
Posebno je bolno to što mnogi supružnici ne shvataju koliko dubok trag mogu ostaviti zanemarivanje, teška riječ ili pogled s visine. Uvjereni su da će njihov bračni drug to izdržati ili opravdati, zaboravljajući da svaka duša ima svoju granicu, a svako srce mjeru onoga što može podnijeti.
Poštovanje ne znači savršenstvo niti odsustvo nesuglasica, već je to način na koji se odnosimo jedni prema drugima usred neslaganja. To znači da se s tobom ne slažem, a da te ne vrijeđam, i da ti uputim prijekor, a da ti ne nanesem bol i ne slomim srce.
Na kraju, svaki bračni par treba zapamtiti da ljubav nije samo početak veze, nego njen trajni oblik koji održava poštovanje. Emotivno zanemarivanje jedna je od pojava koje slabe odnos između supružnika, jer se jedna strana osjeća nevažnom i nedovoljno cijenjenom od druge strane.
Takvo zanemarivanje ogleda se u nedostatku pažnje prema osjećajima, izostanku lijepih riječi i nespremnosti da se dijele svakodnevne životne brige i radosti. Ako se taj problem nastavi, emocionalna udaljenost između supružnika postaje sve veća, a osjećaji bliskosti, ljubavi i porodične topline sve slabiji.
Lijek za emotivno zanemarivanje nalazi se u međusobnoj pažnji, iskazivanju ljubavi i zahvalnosti, odvajanju vremena za razgovor i zajedničko učešće u životnim obavezama i događajima. Jer i najmanji znak pažnje može imati ogroman utjecaj na uspjeh bračnog života.
Rušenje međusobnog poštovanja među supružnicima opasnije je od bilo koje materijalne krize.
Siromaštvo se može prevazići strpljenjem i radom, ali izostanak uvažavanja lišava odnos njegove duše.
Domovi se ne grade novcem, već ljubavlju, poštovanjem, samilošću i lijepom riječju. Kako možeš nekoga voljeti a da ga ne poštuješ? Ne, nego: poštuj me i voljet ću te. Cijeni me i živjet ćemo sretno zajedno do kraja života.
Blizina tijela ne može nadomjestiti udaljenost srca
Neki supružnici budu iskušani slabljenjem međusobnog razumijevanja. Tada nestaje istinsko slušanje, slabi poštovanje, a ljubaznost se zamjenjuje neprestanim prigovorima i poređenjima. Srce se umara, čak i ako tijela još uvijek žive pod istim krovom.
Kako je lijepo kada se domovi grade na ljubavi, samilosti i međusobnom uvažavanju, a ne na dokazivanju vlastite ispravnosti; na razumijevanju i prihvatanju, a ne na prepirkama.
Domovi se ne ruše odjednom. Oni se postepeno troše kada nestanu blagost i razumijevanje, a riječ ”samilost” iščezne iz odnosa između supružnika.
Bračni drug ne odlazi uvijek zbog mržnje. Ponekad odlazi zato što mu se srce umorilo od zanemarivanja, što mu je dušu iscrpila emotivna suša i zato što je dugo pružao pažnju, a nije nalazio odgovarajuće priznanje i zahvalnost.
Kada čovjek osjeti da se njegovo prisustvo ne primjećuje, njegov trud ne cijeni, a njegova osjećanja zanemaruju, počinje se polahko povlačiti, čak i ako u sebi nosi hiljade razloga da ostane.
Čovjek može podnijeti umor, oskudicu i teške životne okolnosti, ali ga posebno pogađa osjećaj da nije cijenjen. Tada možda ne odlazi tijelom, ali odlaze zanos i želja, nestaje ljubav, a na njeno mjesto dolazi otuđenost. Zato čuvaj onoga ko te voli i cijeni njegovo prisustvo prije nego što postane samo uspomena.
Lijepa riječ najkraći je put do ženskog srca. Ono što na ženu najdublje djeluje i otvara njeno srce jesu riječi pohvale, priznanja, pažnje i zahvalnosti.
S druge strane, muškarac također ima svoj ključ, ali on nije samo u onome što čuje, nego i u onome što vidi i osjeća u atmosferi odnosa. Na njega djeluju ženina briga, njezina urednost, dostojanstvo i način na koji unosi smirenost i ljepotu u bračni život.
Zbog toga se bračna harmonija ne gradi na zahtjevima ni na jednostranim očekivanjima, nego na uzajamnom razumijevanju prava i potreba: da žena osjeti sigurnost u riječima i pažnji svoga muža, a da muškarac osjeti poštovanje i toplinu u načinu na koji ga njegova supruga dočekuje i prati kroz život. Kada se to dvoje spoji, nastaje odnos ispunjen toplinom, vođen ljubavlju i obilježen skladom.
Jedan od najvećih problema između supružnika jeste kada je jedno od njih pretjerano sklono kritici i stalnom omalovažavanju drugog. Istovremeno sebe uzdiže i smatra gotovo nepogrješivim. Zbog toga su mnogi bračni sukobi rezultat međusobnih optužbi, jer svako od njih sebe smatra ispravnim, a drugoga odgovornim za sve probleme.
Uzrok tome jeste što čovjek često sâm sebe ocjenjuje, a to je pogrešno. Kada čovjek ocjenjuje samoga sebe, gotovo uvijek sebe vidi boljim nego što zaista jeste. Malo ko sebe smatra lošom osobom. Zbog toga rijetko ko priznaje vlastitu grešku i iskreno se izvinjava, pa se problemi gomilaju, a život postaje opterećen brigama i nezadovoljstvom.
Jedan od najtežih oblika nepravde u bračnom odnosu jeste emotivno zanemarivanje i odsustvo pažnje. Kada jedan od supružnika prestane slušati, uvažavati osjećaje drugoga i pokazivati da je on istinski životni saputnik, u odnosu se počinje stvarati praznina. Takvo stanje ostavlja dubok trag u duši i vodi osjećaju usamljenosti, čak i kada su supružnici fizički zajedno, jer blizina tijela ne može nadomjestiti udaljenost srca.
Na kraju, uspješan bračni život počiva na pravdi, samilosti i međusobnom razumijevanju, a ne na grubosti, zanemarivanju i nametanju vlastite volje. Jer kada se ruši brak, ruši se porodica, a kada se ruši porodica, ruši se i društvo u cjelini. Zato čuvajmo naše brakove i muslimanske porodice od razdora i urušavanja koliko god možemo.
