Bili su svjedoci rušenja Muamera Gadafija i odrasli su u ratnoj atmosferi, stoga nema sumnje da je psihičko stanje libijske omladine kritično.
Prošlo je skoro pola godine otkako je maršal Halifa Hafter pokrenuo ofanzivu na glavni grad Libije, Tripoli. Posljednja u nizu brutalnih bitaka od revolucije 2011., upalila je alarm za jako loše psihičko stanje omladine u zemlji.
Dvadesetogodišnja djevojka popila je bocu tableta u namjeri da se ubije prestravljena žestinom borbi koje su se odvijale u blizini njenog doma. Njena porodica nije htjela da napusti svoj dom, pa se djevojka u strahu pokušala ubiti. Isprali smojoj želudac i poslali je u bolnicu, kazuje ljekar Mohamed Algeli za Middle East Eye.
Hronično oružano nasilje, nelegalno bogaćenje nekolicine usred rastuće društvene bijede, nemoćna vlada, izostanak usluga i raseljenost, snažno utječu na širenje psihičkih problema kod Libijaca.
Skloniti mlade od milicija
Oko 120.000 civila je bilo prisiljeno da napsuti svoje domove u Tripoliju zbog ofanzive koja traje do danas, dok je nekoliko hiljada poginulo ili ranjeno. Strana avijacija svakodnevno bombardira aerodrom Mitiga i vojne ciljeve u južnom predgrađu Tripolija.
Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tripoliju, profesor Mahmoud Ahmed Danaf, koji se obrazovao u Sjedinjenim Državama, svakodnevno se suočava sa izazovima koji su posljedica rata. Broj studenata se smanjio za 20%, objašnjava, jer su se neki studenti priključili oružanim grupama, neki su postali beskućnici, neki su napustili zemlju.
Profesori primaju male plate, koje često kasne mjesecima, a sindikat je slab. Redukcija struje je redovna i često nije moguće pristupiti online bibliotekama i projektima, a učionicama često nedostaje osnovnog namještaja, table i vrata.
Postoje incidenti poput slučajeva da student s uperenim oružejm u profesora zahtijeva bolju ocjenu.
Danaf kaže: „Vidim mnogo dobrih ljudi, ali su njihovi umovi prazni. Pokušavamo ih skloniti sa ulice i udaljiti od milicija, ali ponekad ih primami novac i osjećaj moći. Mi ih pokušavamo uvjeriti da umjesto toga nastoje graditi bolju budućnost za sebe.“
U potrazi za sigurnim mjestom
Dr. Anwar Farjalla je psihijatar koji radi od osamdesetih godina. Danas uglavnom tretira mlade Libijce u dvadesetim godinama.
Jedan od njegovih pacijenata iz Zintana nakon što je uspješno izliječen od psihičkog poremećaja otpušten je iz klinike, ali ga je banda iz susjednog Abu Salima ubrzo nakon toga idnapirala, mučili su ga i seksualno zlostavljali, a nakon što su ga pustili prvo je došao u kliniku smatrajući da je to sigurno mjesto.
Kako se konflikt u Libiji nastavlja usluge psihologa i psihijatara postaju sve šire prihvaćene u kulturi u kojoj su mentalne bolesti često stigmatizirane.
