Mirnes Kovač: Zašto sam odbio intervjuirati Jessicu Stern

827

Piše: Mirnes Kovač:

Početkom ove sedmice, u ponedjeljak, kontaktirao me je zajednički prijatelj i pitao da li sam čuo za kontroverznu knjigu o Karadžiću koja uskoro izlazi i da li želim da uradim intervju sa autoricom te knjige Jessicom Stern? Već sam bio pročitao njen prikaz u New York Timesu i s dozom zabrinutosti pomislio sam: Vjerovatno se radi o reklami kojom izdavač želi privuči što više interesovanja!? Naime, spomenuti prikaz otkrio je da je autorica knjige “Moj ratni zločinac” Jessica Stern dopustila Radovanu Karadžiću da na njoj isproba vještine svog energetskog iscjeljivanja, iste one koje je kao Dragan David Dabić prakticirao toko 13 godina svog bježanja od pravde.

Knjiga prije intervjua

Možda su burne reakcije koje su uslijedile, pomislio sam, ipak pretjerivanje, jer niko još nije pročitao cijelu knjigu. Pristao sam. Rekao sam svome prijatelju da autorici Stern koja je tražila da ja radim intervju upravo za ovu medijsku platformu, poruči da sam spreman ali prije toga moram dobiti priliku da pročitam kompletnu knjigu. Autorica se složila i uz pdf knjige u svom e-mailu mi je sugerirala da posebno obratim pažnju zašto se odlučila na naslov “Moj ratni zločinac”, te da ću dobiti dobar uvid o čemu je knjiga ako pročitam predgovor, bilješku autorice i poglavlja 12 i 13 koja govore o strahu i povratku nacionalizma. Odmah sam prionuo na čitanje.

Naravno, odlučio sam pročitati cijelu knjigu, pažljivo. Detaljno sam pregledao bilješke i literature. Već nakon čitanja prve trećine knjige, uvidio sam da se radi o veoma veoma problematičnoj metodologiji i tezama. Nazvao sam zajedničkog prijatelja i kazao da je knjiga krajnje problematična i da je historijski okvir kojeg autorica koristi totalno jednostran, zapravo, on je potpuno Karadžićev! Preko Twittera mi se potom direktno javila autorica Stern poručivši kako razumije moju zabrinutost, kako je napadnuta od “Twitter rulje” i kako ne razumije kako je uopće moguće da neko ovu knjigu doživi kao odbranu Radovana Karadžića.

“Draga Jessica, dozvolite mi prvo da završim čitanje Vaše knjige. Dakako, iz ovog što sam pročitao (gotovo jedna polovina), bilo bi veoma preporučljivo da prolongirate objavljivanje knjige i ispravite neke očite predrasude,” napisao sam joj u poruci. Odgovorila je odmah: “Prilično sam sigurna da ćete se osjećati drugačije kada dođete do njenog kraja. O historiji, historičari s obje strane su mi kazali da griješim. Ali, zasigurno ću ovog jutra vaš pogled podijeliti sam mojim izdavačom.”

Ponadao sam se da bih joj mogao pomoći dok još nije kasno, ali sam u njenim porukama ustvari vidio da je stvar već završena. Autorica je već ranije razgovarala sa mnogim bosanskim historičarima, novinarima, političarima, svi su joj otvorili vrata i izrazili spremnost da pomognu, valjda u nadi da će konačno neko pokušati da na drugačiji način prikaže zlo i zločinca koji je odgovoran za genocid i najveće zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. I ja sam lično bio takvog uvjerenja u nadi da će se zlo koje je Karadžić učinio i posijao na ovim prostorima konačno na jedan naučan način početi tretirati, objašnjavati i razumijevati. “Zaista bih cijenio ako biste uradili dodatne provjere i istraživanje. Čini se da ste pali u otrovnu zamku. Budite pažljivi zbog svog rada i ugleda. Zamislite kako bi se osjećali Židovi kada bi neki autor normalizirao naciste na ovaj način. Dozvolite mi da završim knjigu i radi vas samih i radi ovog pristupa budite oprezni,” napisao sam joj.

Savjeti Jessici Stern

Što sam dublje išao kroz knjigu i pregledao izvore bilo je sve očitije da intervjuua do kojeg je autorici Stern itekako bilo stalo neće biti. “Možda ćete promijeniti mišljenje oko intervjuiranja nakon što završite,” napisala mi je u poruci. “Definitivno ću je pročitati.” – odgovorio sam kratko. A kada sam knjigu završio u ranim jutarnjim satima u četvrtak napisao sam poruku autorici:

“Završio sam čitanje i dalje nisam promijenio svoje mišljenje. Odbijam Vaš zahtjev za intervju Jessica i jedino bih bio spreman da ga uradimo uživo jedan-na-jedan na TV-u. Ova knjiga je veoma veoma problematična i pristrana. Ako ova knjiga bude objavljena, Vi Jessica ćete nositi odgovornost za naredni genocid koji se može desiti mom narodu! Također, Vi Jessica ćete definitivno biti upamćeni kao jedan od najvećih branitelja genocida u Evropi koja je pokušala “oprati” ovog ratnog zločinačkog manijaka čiji narativ ste potpuno apsorbirali i pokušali normalizirati! Osjećam mučninu nakon pažljivog čitanja ovog totalno izgubljenog i jednostranog pristupa. Vaš pristup je očigledno ispunjen mržnjom prema islamu i muslimanima što se zove islamofobija. Vi se Jessica bojite tih muslimana koji su spasili Židove od progona jer su i sami bili progonjeni zbog grijeha što su drugačiji i “drugi”. Vi niste ni psihijatar, niti historičar, niti ikakav naučnik, već – iz onog što sam vidio i što pokušavate predstaviti kao psihoanaliza ili studija nasilnih ljudi – ste se u potpunosti izgubili u ovom kompleksnom području. Nemojte ovo raditi sebi i nemojte ovo raditi žrtvama genocida i njihovim porodicama. Žao mi je ali vam jedino mogu savjetovati da potražite profesionalnu pomoć. Iskreno se nadam da još uvijek nije kasno da zaustavite ovo i izbjegnete štetu i prema sebi i prema istini. Imajte na umu da je Bosna preživjela i veće mrzitelje i imajte na umu da Karadžić, prije svega, nije iz Bosne, već je ovdje došao i ovdje mu je bila data šansa. Ja ću se naravno držati obaveze da ne pišem ništa iz knjige dok knjiga ne izađe, ali ću sigurno napisati opširnu analizu svih užasnih propusta u pristupu, metodologiji i zaključcima, nakon što se objavi. Ja pripadam narodu koji je preživio genocid i porodici koja je izgubila voljene zbog zločina ovog ratnog zločinca kojeg Vi pokušavate normalizirati. I sve to nakon što se svijet zavjetovao “Nikada više” i nakon Holokausta koji je pogodio Vaš narod i Vašu porodicu za koje ja osjećam duboko suosjećanje. Upravo to je za mene najneshvatljivija stvar: Kako može potomak preživjelih u Holokaustu biti zaveden i iskorišten od strane arhitekte genocida, apsorbirati i promovirati njegov đavolski narativ koji je rezultirao u najgorim ratnim zločinima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata? Jednoga dana ćemo vjerovatno znati o svim stvarima koje su u pozadini ovoga. Nadam se da su izdavači Ecco Books i HarperCollins svjesni ovih predrasuda i pristrasnosti i da će učiniti dodatne provjere i reviziju. Ovo definitivno može narušiti i njihov kredibilitet. Apeliram i The New York Timesu da dozvoili učenjacima koji proučavaju genocid da odgovore u nadolazećoj debati”.

Ovom prilikom neću ulaziti u sadržaj knjige čiji je izlazak najavljen za 28. januar, ove godine. To sam obećao i autorici, iako sam saznao da je knjiga već odštampana. Ono što mi je drago jeste da nisam nasjeo na namjere autorice Stern da iskoristi razgovor sa mnom i našoj javnosti se pravda prije i nego što pročitaju njenu knjigu. Jasnije su mi bile i žestoke reakcije kojima je bila izložena na Twitteru, ali ono što mi je ostalo nejasno i što zaista plaši jeste: Šta ako ovo uopće i nije naučni projekat i šta ako je…? Nakon završetka čitanja ove knjige nemam drugog racionalnog objašnjenja.

Izvor: Al Jazeera Balkans