Punih mjesec dana nakon izbijanja rata 28. februara, sukob više nije samo razmjena udaraca između Irana sa jedne strane i Amerike i Izraela sa druge, već se pretvorio u regionalni rat na više frontova koji je počeo udarom na državni vrh i vojno rukovodstvo, a zatim je izazvao teške civilne žrtve unutar Irana, prije nego što se proširio na Zaljev i Liban, i prešao na gasna i čelična postrojenja te pomorske puteve.
Do 27. marta, broj poginulih u Iranu premašio je 1.900, a broj ranjenih najmanje 20.000, dok je broj poginulih u Libanu dosegao 1.142, dok je 19 ljudi ubijeno u Izraelu. Također, poginulo je i 13 američkih vojnika, uz poginule u nekoliko zaljevskih država i Iraku, što odražava širenje ljudskih žrtava rata na razini cijele regije.
28. februar: Početni udar i atentat na vrh piramide
Rat je započeo izraelskim, a zatim američkim udarima na Teheran i druge iranske gradove. Izrael je tada rekao da je eliminirao oko 40 iranskih zapovjednika.
U prvom valu potvrđeno je ubistvo nekoliko najistaknutijih državnih zvaničnika, uključujući vrhovnog vođu Ali Khameneija, generalnog sekretara Vijeća odbrane Ali Shamkhanija, zapovjednika Revolucionarne garde Mohammad Pakpoura, ministra odbrane Aziz Nasirzadeha i načelnika štaba oružanih snaga Abdolrahima Mousavija, što je prvi dan učinilo danom direktnog napada na vrh režima i centar političkog, sigurnosnog i vojnog odlučivanja u Iranu.
Škola Minab: “Najteža ljudska rana”
Istog dana bombardirana je Osnovna škola za djevojčice Al-Shajara Al-Tayyiba u Minabu. Teheran je Vijeću za ljudska prava UN-a rekao da je u napadu ubijeno više od 175 djece i učitelja, dok je oko 95 ljudi ozlijeđeno.
Iranska Press TV danas je objavila da su američko-izraelski napadi ubili 252 učenika i učitelja te ozlijedili 184 prosvjetnih radnika.
Početne američke istrage također su pokazale da su američke snage vjerojatno odgovorne za napad, bez da je još objavljen konačan zaključak.
Zaljev ulazi u rat drugog dana
Sljedećeg dana, sukob se prelio izvan granica Irana i Izraela u sam Zaljev. UAE su objavili tri smrtna slučaja i 58 ozlijeđenih, dok su zabilježeni napadi u Kuvajtu, Kataru i Bahreinu, čime se potvrdilo da Zaljev više nije bio samo stražnje dvorište sukoba, već direktna prva linija.
Otvaranje libanskog fronta
2. marta, Hezbollah je ušao u sukob u znak podrške Iranu, pretvarajući libanski front u paralelno ratište. Do 27. marta, Reuters je, pozivajući se na upućene izvore, izvijestio da je ubijeno više od 400 boraca Hezbollaha, dok je libansko Ministarstvo zdravstva objavilo da je broj poginulih u Libanonu dosegao 1.142, uključujući 122 djece, 83 žene i 42 zdravstvena radnika. Tako je već od prve sedmice postalo jasno da rat više nije sukob na dva fronta, već rat na više frontova.
Drugi val atentata
U trećoj sedmici, rat je ušao u novi val atentata. 17. marta, Iransko vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost priznalo je ubistvo Ali Larijanija, sekretara vijeća, zajedno s njegovim sinom Morteza Larijanijem, zamjenikom za sigurnosna pitanja Ali Reza Bayatom, i nekoliko njihovih pratitelja.
Istog dana, ubijen je zapovjednik snaga Basij Gholamreza Soleimani, a Teheran je kasnije potvrdio smrt ministra obavještajnih službi Esmaila Khatibzadeha kao jedne od najistaknutijih osoba ubijenih u napadima 18. marta. Tako se rat prebacio s početnog udara na ciljaniji napad na više ešalone državnog sigurnosnog i vojnog aparata.
Bombardirano polje Južni Pars, rat se preselio u srce energetskog sektora
Ciljanje plinskog polja Južni Pars i postrojenja Asaluyeh označilo je jasnu prekretnicu u ratu. Prema lokalnim izvještajima koja se pozivaju na službenu novinsku agenciju IRNA, polje proizvodi više od 70% iranskih potreba za plinom, dok Reuters izvještava da se približno 85% iranske električne energije proizvodi korištenjem plina. Stoga napad na Južni Pars nije bio ograničeni tehnički incident, već prelazak s rata zapovijedanja na rat opskrbe, energije, električne energije i industrije.
Zaljev se pretvara u ratnu zonu energije
Nakon napada na naftno polje Južni Pars, napadi su se proširili na srce zaljevskog energetskog sistema. Iran je ciljao postrojenje Pearl u industrijskom gradu Ras Laffan u sjevernom Kataru, nakon čega je Katar izjavio da je napad na Ras Laffan uzrokovao veliku štetu.
Reuters je izvijestio da je oštećeno postrojenje za pretvaranje plina u tekućinu Pearl, dok su izbili požari u operativnim jedinicama rafinerija Mina al-Ahmadi i Mina Abdullah u Kuvajtu. Plinska postrojenja u Habshanu, UAE, zatvorena su nakon incidenata s presretanjem projektila, a napadnuta su i postrojenja u Saudijskoj Arabiji. U ovom trenutku, Zaljev je postao srce ekonomskog rata, a ne njegova periferija.
Hormuz je u srcu bitke
U četvrtoj sedmici rata, Hormuški tjesnac došao je u centar pažnje. Oko 20% svjetske trgovine naftom i plinom prolazi kroz tjesnac. Rat sa Iranom je doveo do smanjenja dnevnog izvoza iz regiona za najmanje 60% u usporedbi s razinama prije rata, te da je promet kroz Hormuz bio blizu blokade.
U tom kontekstu, američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je udarom na iranske elektrane ako se Hormuški tjesnac ne otvori u potpunosti, dok je Teheran zaprijetio proširenjem ciljanja energetske infrastrukture u Zaljevu ako se njegova postrojenja dodatno napadnu. Ovdje Hormuški tjesnac više nije samo brodski put, već alat vojnog, ekonomskog i političkog pritiska koji diktira tempo rata.
Zastali pregovori i novi američki rok
Također u četvrtoj sedmici rata, pojavio se indirektan pregovarački put preko Pakistana, koji je Teheranu prenio američki prijedlog od 15 tačaka za okončanje rata.
Međutim, Iran je prijedlog smatrao pristrasnim i zanijekao postojanje direktnih pregovora s Washingtonom prije nego što je objavio da je svoj odgovor na američki prijedlog dostavio pakistanskom posredniku.
26. marta, američki predsjednik Donald Trump najavio je 10-dnevnu obustavu napada na iranska energetska postrojenja do 6. aprila, rekavši da pregovori dobro napreduju, dok su se udari i protivnapadi nastavili na terenu, čineći diplomatski put dosad više pokušajem kupovine vremena nego odlučujućim probojem.
Proširenje banke ciljeva na čelik, nuklearnu energiju i industriju
27. marta, ciljani udari unutar Irana proširili su se na nuklearna i teška industrijska postrojenja. Iranska organizacija za atomsku energiju objavila je da je napadnuto postrojenje za proizvodnju žutog kolača Ardakan – uobičajeni naziv za koncentrirane blokove urana proizvedene nakon ekstrakcije urana iz njegove prirodne rude i odvajanja mnogih pratećih nečistoća. Izraelska vojska također je objavila da je ciljala reaktor teške vode Khondab u Araku.
U industrijskom sektoru, iranska izvještaji i lokalni dužnosnici rekli su da su udari pogodili Mobarakeh Steel u Isfahanu i Khuzestan Steel, dva najveća proizvođača čelika u Iranu, kao i tvornicu cementa Firouzabad.
Prema lokalnim podacima, napad na Mobarakeh Steel rezultirao je smrću jedne osobe i ozljedom dvije, dok je bombardiranje tvornice Firouzabad rezultiralo smrću dva radnika i ozljedom dva,i tvornica Khuzestan u Ahvazu objavila je obustavu proizvodne linije.
Ova faza ukazuje na to da se rat pomaknuo s ciljanja vođa i vojnih instalacija na udaranje same industrijske i nuklearne proizvodne baze.
Zaljev je ponovno u centru pažnje ulaskom Huta u rat
Kako se prvi mjesec rata bližio kraju, iranski napadi na Zaljev su se nastavili, s izvještajima koja ukazuju na nove udare usmjerene na Bahrein, Kuvajt, UAE i Saudijsku Arabiju.
U Kuvajtu su vlasti objavile da su napadi dronovima prouzrokovali značajnu štetu na radarskom sistemu na međunarodnom aerodromu Kuvajt.
Istog dana, Huti su ušli u rat objavivši svoj prvi napad na Izrael od izbijanja sukoba, čime su proširili opseg rata od Hormuza u Zaljevu do Bab al-Mandaba i Crvenog mora.
Rezime prvog mjeseca rata
U samo mjesec dana, rat je prešao od atentata na vrh iranske države do masakra u školi, zatim do napada na Zaljev i energetske objekte, prije nego što se proširio na čelik, nuklearne lokacije, tešku industriju i pomorske prolaze.
Najnoviji bilans do večeri 28. marta kaže da je Iran pretrpeo više od 1900 poginulih i 20.000 ranjenih, dok je broj poginulih u Libanu dostigao 1142 od otvaranja tog fronta 2. marta.
Najočiglednije značenje ovog prvog mjeseca je da je rat počeo udarcem u glavu, a zatim se brzo pretvorio u širi regionalni rat protiv ljudi, energije, industrije i pomorskih moreuza.
