SAFF

Mještani Gornje Maoče: Podvalili su nam zastavu »Islamske države«

Facebook
Twitter
WhatsApp

Par dana nakon što su se u javnosti pojavile slike i snimci zastava i obilježja za koje se tvrdilo kako asociraju na zastavu i obilježja koja koristi teroristička organizacija ISIS, u selu Gornja Maoča, na obroncima Majevice, posve je mirno.

Na napuštenoj kući na kojoj su bile istaknute sporne zastave vidljivi su samo ostaci polomljenih drvenih pritki sa kojih su one visile, a grafiti su prekrečeni bijelom bojom. Svi žitelji sela u vrijeme posjete ekipe Anadolu Agency (AA) u petak, nalazili su se u mesdžidu na džuma-namazu.

Do sela udaljenog oko sedam kilometara od Maoče makadamom se stiže za oko pola sata, a od Brčkog od kojeg je udaljeno 25 kilometara za oko sat vremena. Gornja Maoča koju zovu i Gornji Fatovi, a ranije se zvala i Karavlasi po rumunskim doseljenicima koji su živjeli u tom selu, administrativno pripada opštini Srebrenik, odnosno Tuzlanskom kantonu.

Negiraju povezanost s ISIS-om

U selu navode kako nisu oni vršili popis, ali da misle da će na zvaničnom popisu koji je u BiH sproveden prve polovine oktobra 2013. pokazati da je tada u Gornjoj Maoči bilo 218 žitelja.

Da smo iz Brčko distrikta ušli na područje Tuzlanskog kantona saznali smo odmah nakon što smo napustili posljednje naseljeno mjesto koje pripada distriktu – Maoču, donju. Obavijestila nas je o tome policija Brčko distrikta kojoj smo dali sve potrebne podatke i koja je evidentirala naš prolazak ka Gornjoj Maoči. Druga patrola, policije Tuzlanskog kantona učinila je isto: evidentirala je naš dolazak u Gornju Maoču i dopratila nas do samog sela, mesdžida u kojem je bio u toku džuma-namaz.

Nakon obavljene džume, oko 13 sati, Gornja Maoča je oživjela i poprimila posve drugu sliku od onog pustog sela koje smo zatekli pri dolasku pola sata ranije. Žitelji su se vratili svojim redovnim aktivnostima. Djeca su se zaputila u školu do koje su ih uglavnom ispratili očevi posebno zbog gustog i jakog snijega koji je taj dan padao, dok su se žene posvetile kućnim obavezama.

U Gornjoj Maoči ne raduju se, vele, suviše posjetama novinara, jer sa njima imaju loše iskustvo. Najnoviji takav slučaj, bio je, kažu dan ranije, u četvrtak.

“Mi ovdje u ovoj zajednici obavljamo pet namaza, drugi islamski šart. Te namaze obavljamo zajedno u džematu. Kada se pozovemo na taj namaz mi se odazovemo i klanjamo u džamiji. U vrijeme kada su novinari došli, ekipe novinara, oni su prošli kroz pusto selo. Zašto: zato što su u dvije džamije u selu, obje bile pune žitelja. Oni su došli baš u to vrijeme kada je selo bilo pusto”, priča u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Edis Bosnić, žitelj Gornje Maoče i pripadnik selefijske zajednice u tom selu, uz naglasak kako “nisu pobjegli kako se to predstavljalo u javnosti tog dana”.

Gornja Maoča naime, poznata je po tome što se u njoj žive pripadnici selefijske zajednice. Neslužbeno, vođa zajednice je Nusret Imamović. U Gornjoj Maoči se interno primjenjuje šerijatsko pravo.

Novinare, osim sporne zastave i grafita zanimalo je, veli Bosnić, upravo da li ima kontakta sa Nusretom Imamovićem. Imamović je dok je boravio u BiH više puta bio hapšen, pod optužbama za terorizam. Stejt Department za njega navodi da je on “teroristički lider iz BiH koji trenutno boravi u Siriji”.

“Oni su mene pitali da li ja imam ikakva kontakta sa Nusretom Imamovićem. Ja nemam nikakvog kontakta sa njim i smatram da ovdje niko od žitelja nema nikakav kontakt sa Nusretom Imamovićem. Iskoristio bih ovu priliku, ako će ovo otići u eter, ako je on živ danas, poselamio bih ga mnogo i rekao da ga volim u ime Alaha. Volim ga više nego i oca i majku”, poručio je Bosnić.

Žitelji sela negiraju svoju bilo kakvu povezanost sa ISIS-om, navodeći da ne podržavaju tu samoproglašenu organizaciju koja sebe naziva “Islamska država”.

“Što se tiče znaka samoproglašene organizacije koja sebe naziva ‘Islamska država’ oni su uzeli čisti znak koji je već u upotrebi 1.400 godina. To je žig poslanika s.a.w.s. Oni su između ostalih, grupacija i organizacija ili uopšteno muslimani koji koriste taj žig. Što se tiče njihove ideologije, njih lično i ono što oni zastupaju, mi se ne slažemo sa tom ideologijom. Imamo stav naspram njih: ono to su islamski učenjaci rekli. Naš pristup problemima je to nas ovdje uopšte ne treba da se tiče”, naveo je Bosnić.

Ostati na sredini

Ovdje, naveo je Bosnić, djeluju kao kada se pojavi neka bolest.

“Ako je to nekakav manji problem mi rješavamo to sami, uzmemo šolju čaja, malo meda, obloge neke, ako je to neki malo veći problem iziskuje da se obratiš doktoru opšte prakse – mi imamo kadra ovdje na našim prostorima, ljudi koji propagiraju vjeru, koji su učili vjeru – mi se obratimo njima. A, kada dođe sutuacija gdje ljudi umiru od bolesti kao što su rak, tumor ili neke bolesti koje ubijaju, obratili bi se specijalistima”, naglašava Bosnić.

“I ovdje u ovom slučaju potrebni su specijalisti za ovu stvar – mi smo ostali gluhi. Zašto problem koji se dešava negdje tamo daleko… vidimo šta će to prenijeti islamski učenjaci po pitanju ovoga krupnog problema. Ono što oni zastupaju mi samo stojimo iza toga. Znači, mi nismo kompetentni da se petljamo u ovu specijalizaciju nego ostavljamo to ljudima koji su specijalisti za to. I ono što oni kažu. Mi kažemo isto to. A, mi kažemo ono što su oni rekli. Mi to samo potvrđujemo. Oni se ne slažu sa njihovom ideologijom i smatraju da oni pretjeruju u stvarima kao da su otišli ekstremno desno, kao što bi mnogima mogli prigovoriti da su otišli ekstremno lijevo, a mi pokušavamo da ostanemo na toj sredini”, ocijenio je Bosnić.

Žitelji Gornje Maoče smatraju da oni “ne predstavljaju nikakav problem u Bosni i Hercegovini već da je on prenaduvan”.

“Kada god se dešava nešto krupno kao što se nagovještavaju socijalni nemiri ponovo u Tuzli, oni gledaju da skrenu pažnju da ova Gornja Maoča bude kao nekakav dežurni krivac za sve. Pa tako vidimo ovdje nešto što će, što bi trebalo da uzme pažnju javnosti gdje su ljudi ostali bez posla, gdje nemaju šta da jedu pogotovo u gradskim urbanim sredinama, gdje su troškovi života mnogo veći nego kao ovdje kod nas na selu. Mi ovdje imamo šume, nakupimo sebi gljiva da imamo za zime, suha drva za grijanje. To je već uveliko smanjilo naše troškove života. Dok u gradu nisu mogućnosti takve: oni moraju toplanama da plate za grijanje, moraju da izdvoje sve plus džambo plakate koje su postavljene svukuda da te tjeraju da ti uzmeš još nešto što ti ne treba. A, nisi u stanju da obezbijediš sebi ni egzistenciju. Tako smatram da i ovdje u ovom slučaju da je komad jedne krpe privukao pažnju javnosti daleko veću nego što zaslužuje samo da bi se skrenulo sa nečega važnog, nečega bitnog, što će ovdje vlastima predstavljati jedan problem. Da to nekako odvrate pažnju od ovoga što dolazi”, smatra Bosnić.

Naglašava kako žitelji Gornje Maoče imaju veoma dobre komšijske odnose sa svojim najbližim susjedima, u Maoči, donjoj.

“Ono što ja mogu da kažem, naš odnos ovdje, pogotovo sa ovim našim komšijama (tu mi čak imamo i žitelja koji su se preselili iz Donje Maoče u Gornju Maoču) je izvanredan, posebno zadnjih godina. Ono što mogu da naglasim jeste da sam prije otprilike pet godina, kada je bila veća, opsežnija akcija ovdje u Gornjoj Maoči, jedan od tih pritvorenih bio i ja. Oni, naše komšije su vodili stvarno brigu o našim porodicama. Ove naše prve komšije, oni su se pobrinuli za hranu, sve što je bilo potrebno, bili su na usluzi. Ja sam zahvalan i molim Alaha dž.š. da ih obilato nagradi za tu njihovu brigu”, naglasio je Bosnić.

On je istakao kako su žitelji Maoče donje njihove prve komšije i prve komšije sa kojim trguju, sa kojim rade. Imamo, navodi Bosnić, odnos sa njima kao svako drugo mjesto.

“Oni to isto tako mogu da potvrde. Možda ima kod nas nekih stvari sa kojima se oni ne bi složili, kao što ima nekih stvari sa kojima se mi ne bi složili kod njih. Ali, ono što je meni poznato nije bilo nikada nikakvih ekscesa. Gledamo uvijek da sarađujemo u bilo kakvom hajru, bilo kakvom dobru, šta god ima gdje možemo da podržimo bilo kakav hajr, bilo kakvo dobro mi ćemo podržati, a bilo kakvo zlo kao u svakom stanju i u svakom mjestu nećemo ga podržati i osudićemo ga ako možemo osuditi. Ako ne možemo, barem ćemo šutjeti, nećemo ga kazati”, naveo je Bosnić.

Djca uče po planu i programu TK

Bosnić je u petak, nakon džuma-namaza u školu, na nastavu doveo djecu. Nastava se izvodi po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona, a učiteljica dolazi iz Srebrenika.

“Ono što ja znam, što mogu da kažem kao neko ko ima svoju djecu koja idu tu: do sada smo imali korektan odnos, pogotovo sa direktorom i sa nastavnicima. Ono što ja znam: nije bilo nekih značajnih problema, sve je teklo lijepo, u skladu sa dogovorom, nastavni plan i program Tuzlanskog kantona, teklo je sve do sada barem, ono koliko sam ja upoznat. Djeca imaju i vjeronauku. Mi kao roditelji nikada ne možemo biti zadovoljni. Zašto: zato što mi uvijek tražimo više i bolje, ali onih koji su u mogućnosti… Smatram da smo izvukli, da tako kažemo, nekakav maksimum. Svakako mi se nadamo boljem. Ono koje su naše mogućnosti. Ja sam barem zadovoljan”, istakao je Bosnić.

O životu u Gornjoj Maoči u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorio je i Elvis Nukić, žitelj Gornje Maoče i pripadnik selefijske zajednice.

“Imam četvero djece koja idu u našu školu. Živimo seoskim životom. Radimo na odgajanju svoje djece, životu i islamu. Nismo oni koji zastupaju ekstremne stavove. Mislim da je to nama podvala od ljudi koji ne žive sa nama. Oni su nama podvalili to: znakove i zastavu. Mi sa tim nemamo ništa”, navodi Nukić.

Naglašava da su u Gornjoj Maoči nastanjeni ljudi koji su se svjesno opredijelili da žive u islamu.

“Mi smo svjesni da se relativno ne uklapamo u zapadnoevropski sistem života. Međutim, nas to puno ne sikira dok god ljudima ne smetamo, dok god smo uredni, dokle god nam se nema nešto prigovoriti sa argumentom. Ovi svi prigovori ovih godina što su bili, to su bili iz službe državne bezbjednosti, policije, sudstva. Pokušali su nešto da dokažu da mi nismo uredni. Međutim, nije ništa dokazano. Otprilike sve se to vrti oko medijskih prepucavanja i teorija. Nemamo mi ništa sa tim”, navodi Nukić.

Upravo medijska izvještavanja, veli, razlog su što novinari “nisu omiljeni u Gornjoj Maoči”, Naglašava kako su malo “razljućeni od strane medija, pogotovo njihove žene i djeca”.

“Mi kada ne bi dali intervju oni bi nam presretali djecu tuda, i žene po cesti, pa pokušavali nazor da uzmu neke izjave. Nekada smo zbog toga alergični na te novinare”, navodi Nukić.

Po pitanju sveukupne administracije ističe da su vezani sa Srebrenikom.

“Imamo prijavu, ličnu kartu. Tu sam prijavljen. Kuću sam kupio od prijašnjih stanovnika, prijeratnih. Imam sve uredno, što bi rekli, kao i svaki drugi građanin ove zemlje”, zaključuje Nukić.

Što se tiče odnosa sa komšijama, navodi, oni su poslovni i trgovački.

“Znaju ljudi tu i da dođu odozdo iz Maoče kod nas poslom i tako. Mi smo ljudi koji žive seoski život. Držimo se stočarstva. Koze držim i često dole odem na pijacu: imam poznanika dole i tako”, priča Nukić o svojim odnosima sa komšijama.

O čestim susretima sa policijom i pripadnicima istražnih organa Nukić navodi: “Nama nije drago da nas tako prozivaju i da nas porede pogotovo s toga što mi to nismo. Međutim, nemamo nikakve griže savjesti jer znamo da nismo ništa krivi.”

Vruć krompir

U Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini bezuspješno smo pokušali doći do “priznanja” kome pripada Gornja Maoča. Kao vruć krompir prebacuje se sa jednih na druge.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Brčko, Mustafa Gobeljić navodi u razgovoru za AA kako to naselje nije baš tako blizu Brčkog.

“Nesporno je da to naselje ne potpada pod teritoriju Brčko distrikta, a samim tim ni pod područje koje pokriva Medžlis Islamske zajednice Brčko budući da su granice našeg medžlisa istovjetne sa granicama distrikta. S tog aspekta mi nemamo nadležnosti izvan granica našeg medžlisa. Sa komunikacijskog aspekta, to naselje se naslanja na područje Brčko distrikta i na područje našeg medžlisa, i s tog aspekta se vjerovatno vezuje. Mi ne smatramo da to nama naročito šteti budući da nemamo ni nadležnosti u tom smislu, a samim tim nemamo ni bilo kakve odgovornosti za bilo šta što se gore dešava. Na koncu, mi i ne znamo i nemamo obavezu znati šta se u tom naselju događa. To je posao drugih institucija, lokalnih, državnih…”, navodi efendija Gobeljić.

Nema saznanja kako su povezane dvije jedinice, odnosno to naselje i središte opštine Srebrenik.

“Ono što znam, zapravo kako sam obaviješten da se gore odvija nastava prema nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona iz čega je jasno vidljivo da to područje pripada opštini Srebrenik. Ono je više pod jurisdikcijom Tuzlanskog kantona”, ističe efendija Gobeljić.

Zbog Gornjih Fatova, odnosno u narodu poznatije kao Gornje Maoče, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Brčkog navodi da “postoji određeni pritisak”.

“Ali ja ne bih rekao da smo ga samo mi ovdje osjetili. On lebdi u javnosti. Koliko je on opravdan i koliko stvarno ima razloga za takvu priču i za postojanje jednog takvog pritiska i takvog negativnog naboja ja to doista ne znam. Time treba da se bave druge, nadležne institucije”, istakao je efendija Gobeljić.

Potvrdio je da Medžlis Islamske zajednice Brčko na cijeloj teritoriji “sasvim normalno funkcioniše bez obzira što u svom susjedstvu ima stanovnike tog naselja”.

“Mi nemamo zbog činjenice da oni tamo žive nikakvih problema niti bilo kakvih pritisaka”, navodi efendija Gobeljić.

Naglašava kako Medžlis Islamske zajednice Brčko u Maoči, donjoj, ima dva džemata. To su, veli efendija Gobeljić, veoma uređeni, stabilni džemati i oni su pod jurizdikcijom Medžlisa Islamske zajednice Brčko.

Iz Maoče, donje, kao prvog susjedstva Gornje Maoče, u Medžlis Islamske zajednice do sada nisu stizale zavične žalbe džematlija na svoje komšije selefijske zajednice.

“Meni se niko nije žalio. Prije nekoliko godina bilo je neke priče u medijima. Da se razumijemo: između komšija, između braće dolazi povremeno do nekih malih sitnih varničenja. Čini mi se da je na tom nivou bilo nekih nesporazuma. To je ono što sam ja saznao u medijima. Ali da se neko izravno meni obraćao – nije”, zaključio je on.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA