Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je neki islamski učenjak (šejh) šetao sa jednim od svojih studenata i kad su naišli pored jednog polja ugledali su stare cipele koje su pripadale siromašnom zemljoradniku koji je radio u polju. Ugledavši stare cipele, student je rekao šejhu: ”Šejh, šta misliš da se malo našalimo sa ovim siromahom i da mu sakrijemo cipele, pa da odemo iza obližnjeg stabla i sačekamo da vidimo kako će se ponašati kad ne bude našao cipele tamo gdje ih je ostavio?”
Mudri šejh mu je odgovorio: ”Vjernik ne smije sebi dozvoliti da traži veselje i razonodu u rastuživanju drugih ljudi. Sinko moj, pošto ti dolaziš iz bogate porodice, šta misliš da u obje cipele ovog siromaha staviš određenu svotu novca, pa da vidimo kako će se siromah ponašati kada nađe novac u svojim starim cipelama?!”
Student je bio impresioniran šejhovim prijedlogom i odmah je stavio po nekoliko novčanica u obje cipele, a zatim su njih dvojica otišli iza obližnjeg stabla da čekaju siromaha.
Nekoliko minuta kasnije, nakon što je završio posao u njivi, došao je siromah da obuje cipele i da ide kući. Međutim, kad je stavio desnu nogu u cipelu osjetio je da nešto ima u njoj. Skinuo je cipelu i u njoj našao nekoliko novčanica. Onda je isto to učinio i sa drugom cipelom i u njoj je također pronašao novac. Pažljivo je pregledao novčanice više puta kako bi bio siguran da ne sanja. Onda je razgledao oko sebe ne bi li ugledao onoga ko je stavio novac u njegove cipele. Pošto nije nikoga vidio, stavio je novac u džep, a zatim je pao na koljena i pogledom uprtim u nebo, sa suzama u očima, glasno je zahvaljivao Allahu, govoreći: ”Zahvaljujem Ti, Allahu dragi, Tebi Koji znaš da je moja žena teško bolesna i da su moja djeca ostala gladna kod kuće, Tebi Koji si spasio moju djecu i moju porodicu od uništenja!” I dugo je plakao zagledan u nebo, zahvaljujući Allahu, dž.š., na Njegovoj dobroti i plemenitosti.
Taj prizor ganuo je studenta do suza. Vidjevši suze u njegovim očima, šejh ga je upitao: ”Nisi li sad sretniji nego da smo sproveli u djelo tvoj prvi prijedlog?” Student je odgovorio: ”Danas sam naučio lekciju koju neću nikada zaboraviti. Tek sad sam shvatio značenje riječi koje nisam ispravno razumio tokom cijelog mog žvota: ‘Mnogo je veća sreća u davanju nego u uzimanju.”’
Na to mu je šejh rekao: ”Sinko moj, znaj da postoji mnogo vrsta davanja:
– opraštanje kad si u mogućnosti da kazniš, je davanje;
– dova za odsutnog brata muslimana, je davanje;
– prihvatanje izvinjenja i ostavljanje lošeg mišljenja o muslimanima, je davanje,
– sustezanje od napada na čast muslimana, je davanje.
