Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni potječe iz berberskog plemena Lamtuni. Nakon pogibije šejha Abdullaha ibn Jasina, utemeljitelja pokreta Murabituna (Almoravidi), šejh Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni preuzeo je vođstvo Murabituna 451. h.g. (1059.) On je bio politički vođa i islamski učenjak. U roku od dvije godine od njegovog preuzimanja vođstva nad pokretom Murabituna, historija je zablježila ono što je poznato kao državica Murabituna koja je uključivala vrlo malo područje u sjevernom Senegalu i južnoj Mauritaniji.
U toku njegovog vođenja Murabituna, došlo je do sukoba između nekih berberskih plemena na području između Maroka i Mauritanije, pa je Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni poveo skupinu Murabituna kako bi riješio spor, a za svog zamjenika ostavio je rođaka Jusufa ibn Tašfina.
Nakon što je Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni uspio riješiti spor, otišao je u zapadnu Afriku kako bi pozvao ljude iz ovih područja u islam. Tamo je zatekao paganska plemena do kojih nije bio došao islam.
Šejh Ebu Bekr ibn Omer je sa svojom skupinom (bilo ih je sedam hiljada) podučavao Afrikance islamu i mnoštvo njih je odmah primilo islam.
Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni nastavio je širiti svoj poziv, da bi se 468. h.g. (1076.) vratio (petnaest godina nakon što je otišao iz južne Mauritanije kao vođa državice Murabituna), zatekvaši svoga rođaka Jusufa ibn Tašfina, kojeg je ostavio kao emira sjevernog Senegala i južne Mauritanije, kao vladara Senegala, Mauritanije, Maroka, Alžira, Tunisa, te kao komandanta vojske koja je brojala 100.000 mudžahida koji su visoko podigli zastavu države koja više nije bila državica, već velika država Murabituna.
Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni primijetio je skromnost, pobožnost, učenost i sposobnost kod svoga rođaka Jusufa ibn Tašfina, pa je učinio nešto što se događalo samo u historiji islama i što može učiniti samo iskreni vjernik. Naime, on je tada rekao Jusufu ibn Tašfinu: ”Ti si zaslužniji da budeš vladar od mene, sposoban si okupiti ljude i vladati zemljom, a što se mene tiče, ja sam osjetio slast pozivanja ljudi u islam, pa ću se ponovo vratiti u afričku džunglu da pozivam ljude u islam.”
Tako se Ebu Bekr ibn Omer Lamtuni ponovo vratio u afričku džunglu i zahvaljujući njegovoj da'vi islam su prihvatili stanovnici: Gvineje Bisao, Sierra Leonea, Obale Slonovače, Malija, Burkine Faso, Nigera, Gane, Benina, Togoa, Nigerije, Kameruna, Srednje Afrike i Gabona i drugih država.
Više od petnaest afričkih zemalja ušlo je u islam posredstvom islamskog učenjaka i neustrašivog mudžahida, šejha Ebu Bekra ibn Omera Lamtunija koji je na Ahiret preselio 480. h.g. (1087.).
