Odbrojavanje je počelo, a bubnjevi kopnenog rata snažno odjekuju hodnicima Washingtona. Jesmo li pred novom ”samoubilačkom avanturom” Donalda Trumpa u složenoj geografiji Irana?
U nastavku donosimo kratku analizu onoga što stoji iza privida pregovora i zamke nadolazeće američko-cionističke invazije.
Pravi rat između Amerike i Irana na dohvat je ruke, a regija stoji na ivici provalije. Sve što američki predsjednik Donald Trump govori o pregovorima, miru i prosperitetu regije nije ništa drugo do politička predstava bez stvarne vrijednosti. Već i ptice na granama znaju šta želi i gdje pokušava stići dobrano rastrojeni američki predsjednik.
U takvom kontekstu, zaljevske države dolaze do tačke u kojoj se od njih očekuje jasno opredjeljenje u odnosu na vlastite interese, države i narode. Dodatnu osjetljivost stvara način na koji se američki predsjednik obraća zaljevskim vladarima, tonom lišenim temeljnih etičkih i diplomatskih normi.
Nakon što su evropske države i NATO odlučno odbili učestvovati u američko-izraelskom ratu protiv Irana, Washington se našao gotovo sam na terenu. Nakon što je Trump iscrpio prijetnje evropskim saveznicima, započeo je pritiske na zaljevske saveznike, tražeći od njih otvoreno da pošalju svoje vojnike u prvi ešalon moguće kopnene invazije na Iran.
Zaljevski stav i dalje se odlikuje odmjerenošću i postojanošću; uprkos iranskim napadima koji su pogodili te države, one i dalje insistiraju na tome da se drže podalje od bilo kakvog direktnog vojnog sukoba, svjesne da će Amerika na kraju otići, dok Iran ostaje trajni komšija.
Ova stvarnost zahtijeva od zaljevskih država da ostanu čvrste u svom odbijanju ulaska u rat. Trump je, pored nedostatka političkog i vojnog iskustva, čovjek vrlo promjenjivog raspoloženja, koji se oslanja na zastrašivanje i uvrede kako bi prikrio slabosti koje su se već pokazale pred Evropom, Rusijom i Kinom, a danas se vojno razotkrivaju pred Iranom.
Može se očekivati početak kopnenog napada tokom naredne dvije sedmice, ili čak već sljedeće sedmice, jer Trump dovršava slanje marinaca u regiju, nastojeći po svaku cijenu povratiti političku poziciju, makar ga to odvelo u nepromišljenu avanturu neizvjesnih posljedica.
Na osnovu dostupnih analiza i procjena, nalazimo se pred izuzetno opasnim stanjem koje se može pretvoriti u vrlo fluidnu i pogoršanu sigurnosnu i vojnu situaciju ako Trump pokrene kopneni napad na ostrvo Khark, iransko kopno ili Jemen. Amerika bi ušla u rat na potpuno nepoznatom poprištu operacija; satelitske slike i sistemi umjetne inteligencije neće odlučiti bitku, kao što je nisu odlučili ni u Afganistanu.
Iranci dobro poznaju prirodu svoje zemlje i neće patiti od nedostatka ljudstva niti opreme, a njihov izbor sveden je na oružani otpor. Također se može pretpostaviti da bi ”ideološki faktor” prevagnuo na njihovu stranu, jer se američki vojnik bori bez jasnog cilja, dok se Iranac bori braneći svoju domovinu i vjeru.
Ovo je posljednja prilika za povlačenje, a Trump bi to mogao učiniti pod pritiskom Republikanske stranke, sve masovnijih protesta na američkim ulicama i približavanja tržišta nafte i finansija ivici kolapsa. Nije sigurno da će stanje ostati kakvo jeste; Trump i zločinac Netanyahu kockaju se svojom političkom budućnošću koja bi se mogla vrlo brzo okončati.
Posmatračima je postalo jasno da nuklearna i tehnološka nadmoć same po sebi ne odlučuju ratove, i zbog toga Amerika već dugo nije ostvarila jasne vojne pobjede. Čak je i atomska bomba kojom je pogođen Japan izgubila svoj historijski učinak, pa je Japan danas ekonomski i naučno u ravni sa Amerikom.
Stoga, sačekajmo – kopneni napad se može dogoditi u bilo kojem trenutku.
