Nihad Ključanin: Za Kozarac je cijeli svijet čuo krajem maja i početkom juna 1992 godine,nažalost čuo po stradanjima Kozarčana i zločinima koje su počinile srpske vojnopolicijske snage. Logore u kojim su zatvarali Kozarčane i ostale Prijedorčane i zločine počinjene u tim logorima obilježilo je kraj 20 vijeka barem kad se tiče ovih južnoevropskih prostora.
U tim logorima bio je i logoraš Zikrija Krkić koje se nagledao i lično doživio svega najgoreg. Zikrija Krkić je kao i mnogi biviši logoraši završio u nekoj od stranih država poslije izlaska iz logora. Cijeneći sve što je dobro učinila država Norveška za njega on se odlučuje vratiti u svoj Kozarac u svoje Trnopolje gdje i danas sve podsjeća na strašne zločine. Zikrija Krkić je nesretnim spletom okolnosti se našao opet kao dobra meta onima koji su mu logorski život priredili. Bajramovao i pucao iz oružja koje će kasnije poslužiti da ga optuže za dvostruko ubistvo nad njegovim sunarodnjacima u cafeu SAN.
Optužen bez valjanih dokaza i on je oslobodjen krivice Vrhovni sud je cijeli postupak vratio na prvostepeni Sud. Valjda su njegovi progonitelji pomislili da im se u entitetu koji su po svojoj mjeri pravili može dozvoliti da ljudima i u miru čine sve protuzakonite radnje baš kao i krajem maja i početkom juna 1992 godine. Slučaj Zikrije Krkića je trebao poslužiti kao izvanredan primjer šta čeka one koji se pokušaju vratiti u mjesto svog rodjenja. Za one koji još ne znaju ili su zaboravili Kozarac je mjesto sa najvećim stradanjima i najbolji primjer gdje se najviše vratilo onih kojima je “presudjeno” da ih tu nikad više ne bude. Kozarac je mjesto odmah nadomak Banja Luke za one koji ne znaju. Nije moralno i pošteno prećutati šta se sve dešavalo i još dešava Zikriji Krkiću. Zikrija je samo “pokusni kunić” za sve ostale. Dignimo svoj glas za pravdu Zikrije Krkića!
