četvrtak, 17. novembar 2022 / 23. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

Nemoguće je da čovjek stane pred vrata Allahove milosti, a da ostane razočaran 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sura Ibrahim nas uči da je vjerovanje u Allaha i činjenje ibadeta samo Njemu, izvor duševnog mira i uzrok rasprostranjenosti srca. Što se iman više smanjuje, srce postaje sve umornije i tjeskobnije, a što se više povećava iman i iskrenost prema Allahu, dželle šanuhu, srce se sve više širi i smiruje.

Sura Ibrahim nas uči da čovjek kao Allahov namjesnik na zemlji popravlja i učvršćuje svoju vezu sa svojim Gospodarom, Allahom, dželle šanuhu, putem skrušenog namaza, čineći ruk'u i sedždu Onome Koji jedini zaslužuje da bude obožavan, te dijeljenjem imetka na Allahovom putu, siromašnima i potrebnima, zahvaljujući na taj način Allahu na uputi i svim blagodatima kojima ga obasipa.

Sura Ibrahim nas uči da se među razlozima naređivanja namaza vjernicima, nalaze i ovi: zbližavanje ljudskih srca, ujedinjavanje i zbijanje njihovih redova, berićet u usjevima i plodovima i obilje dobra, odgajanje duše da bude zahvalna Onome Koji daje blagodati, berićet u porodici, imetku i djeci, opraštanje grijeha i spuštanje Allahove milosti.

Sura Ibrahim nas uči da je najveličanstvenija stvar kojom se ostvaruje pobjeda i uspjeh na ovom i budućem svijetu, strah prilikom stajanja pred Allahom, dželle šanuhu. Samo iskreni Allahovi robovi postižu istinsku sreću na dunjaluku i na Ahiretu, sreću koja se ne pojavljuje i ne pronalazi u novcu ili ugledu ili drugim zadovoljstvima ovoga svijeta, već je oni osjećaju u njihovim srcima kada stanu pred Allaha u svojim namazima, u svom velikodušnom udjeljivanju imetka u ime Allaha, u zikru i veličanju Allaha, i gdje god da se nađu oni osjećaju radost vjere u svojim srcima, a ta radost i sreća posljedica su straha od stajanja pred Allahom, dželle šanuhu.

Sura Ibrahim nas uči da je Kur'an najveća blagodat i svjetlo od Allaha, i objavljen je da izvede ljude iz tmina na svjetlo, da čovjek postigne sreću na ovom i budućem svijetu, da naglasi i potvrdi da je misija Allahovih poslanika jedna, i da je jedinstvo njihove poruke i poziva jedan od znakova monoteizma (tevhida), a to je najveća blagodat od Allaha, koja se povećava zahvalnošću, ali većina ljudi je dočekuje nevjerovanjem i poricanjem.

Sura Ibrahim nas uči da nevjerstvo (kufr), ma koliko imalo sljedbenika i ma koliko bilo jako, neće promijeniti svoj status zablude. To su znali i znaju sljedbenici nevjerstva i zabluda, i oni ne ustrajavaju u svom nevjerstvu osim zbog oholosti i inada, jer i tradicionalni i racionalni dokazi se protive njihovoj zabludi i potvrđuju sav besmisao nevjerovanja u jednog i jedinog Boga, Allaha, dželle šanuhu.

Sura Ibrahim nas uči da nevjerstvo i zabluda, sa svim svojim oblicima i sektama, bilo da se radi o ehlul-kitabijama i njihovom skretanju s Pravog puta i skrnavljenju Allahove objave, ili o politeistima i ateistima, od muslimana ne žele osim jedne od dvije stvari: ili ubijanje i protjerivanje, ili vraćanje u nevjerstvo i zabludu, pa da budu isti kao i oni, kao što se navodi u ajetima: ”Nevjernici su govorili poslanicima svojim: ‘Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!’ A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: ‘Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje stahovati.'” (Ibrahim, 13.-14.)

Sura Ibrahim nas uči da je musliman u svom životu kao dobro i lijepo stablo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu, i ono plod svoj daje u svako doba, na šta aludira i hadis koji prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, koji je rekao: ”Bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  pa je rekao: ‘Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu. Koje je to stablo?’ ”Prisutni su”, – veli Abdullah ibn Omer, –  ”pomišljali na pustinjska stabla, a meni je palo na pamet da kažem da je to palma. Htio sam to reći, međutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se sustegnuo od odgovora.” Nakon toga ashabi su upitali: ‘Allahov Poslaniče, reci nam koje je to stablo?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘To je palma.”’ (Buharija i Muslim)

Sura Ibrahim nas uči da je dobro muslimana u njegovu vlastitu korist i u korist muslimanske zajednice i džemata podjednako. On se čuva od grijeha prema drugim muslimanima i prema svom džematu i zajednici, i neće ni jednom riječju, niti i jednim slovom govoriti protiv svoje zajednice, već on ulaže maksimum truda i daje sve od sebe da se popravi i reformira stanje u zajednici, ne tražeći za to ni pohvalu ni nagradu od ljudi.

Sura Ibrahim nas uči da je nemoguće da čovjek stane pred vrata Allahove milosti, iznese svoje potrebe, moli Ga i nada se Njegovoj milosti iskrenim srcem, a da ga Allah razočara. To je jednostavno nemoguće.

 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA