SAFF

Neželjeni Stočani

Facebook
Twitter
WhatsApp

U jednom od stenograma razgovora vođenih negdje 1993. godine na Pantovčaku, prvi šef HDZ-a u Stocu i ratni načelnik tamošnje općine dr. Anđelko Marković s ushićenjem je raportirao ondašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da „od Bune do Stoca nema više nijednog muslimana”.

S nelagodom se prisjećamo tih užasnih činjenica – koje su svoj međunarodni pravni epilog dobile haškom presudom Prliću i ostalima, a i čestiti Hrvati ih se stide, baš kao što svaki Bošnjak Grabovicu, Trusinu ili Kazane ima smatrati mrljom na borbi Armije RBiH – u danima dok MUP HNK saslušava desetine stolačkih Bošnjaka navodno umiješanih u incidente zbog kojih su proteklog vikenda prekinuti izbori u tom gradu teške historije.
Zašto? Upravo zbog činjenice da kada se stvari izvedu na čistac, kada se pogledamo oči u oči i po strani ostave tobožnja objašnjenja i dopisi, u Stocu su ponovo problem, i nepoželjni remetilački faktor samo Bošnjaci, i to što ih, za razliku od 1993. godine, tamo ponovo ima. Jer, u dijelovima Hercegovine gdje su Bošnjaci nestali – nema ni problema!

To su oni Stočani ili njihova djeca koje su zatvarali u logor Koštana bolnica, u Dretelj, Heliodrom ili Gabelu ili pješice slali u Blagaj. Danas je problem Salmir Kaplan (o čijem smo radu i političkim metodama mnogo puta i kritički pisali), kao što je onomad fundamentalista (!?) bio Ibro ef. Zlomužica, kojeg su bojovnici HVO-a tjerali da vezan kablom za vrat hoda četveronoške i uči ajete Kur'ana!

S ciljem odbrane zaleđine Dubrovnika, kako je to Tuđman objašnjavao, u Stocu se od agresije htjela ostvariti dominacija, metodama koje su se kretale od bombaških napada i formiranja Bobanovog i Šuškovog sela, preko apartheida u školstvu, privredi i imovinskim odnosima, do postavljanja inat-križeva iznad grada.

Problema nije bilo jedino kada je jalova probosanska politika na svoju zastavu stavljala podvijen rep i povlačila se po sistemu – “ne miješajte se vi u Hercegovinu, nećemo ni mi u Sarajevo”. Možda se iz istih razloga i CIKBiH danas ne bavi svojim već policijskim poslom, te umjesto da pokaže kako države BiH ima i na jugu ove države i da može spriječiti izborni inžinjering glasanjem mrtvih i živih stranih državljana, nastoji otkriti “ko je zapalio žito”!?

Najveći incident u Stocu je očito taj što je probosanska politika predvodena koalicijom SDA-SBB i podržana SDP-om konačno dala pravi odgovor na pokušaje uspostave trajne dominacije jednog naroda. Ono što imaju, ili trebaju dobiti Hrvati u Sarajevu i srednjoj Bosni, moraju imati Bošnjaci u Stocu. I mirna Hercegovina!

Autor: Faruk VELE/ Avaz.ba

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA