Libijske strane u sukobu objavile su da pristaju na humanitarni prekid vatre zbog pandemije koronavirusa. No, širenje virusa definitivno nije razlog zbog kojeg je Hafter tako brzo pristao na primirje.
Hafter se ranije snažno opirao pozivima svojih saveznika i mentora da prihvati primirje, a sada je odjednom odlučio da skine vojnu uniformu i izigrava mirotvorca koji poziva na humanitarno primirje. Činjenica je, pak, da ovaj poziv dolazi nakon još jednog neuspjeha njegovih snaga da vojnom ofanzivom osvoje Tripoli. U posljednjem neuspješnom napadu na južni dio Tripolija, prema medijskim izvještajima, poginula su 24 njegova vojnika.
No, unatoč Hafterovom proglašenju humanitarnog primirja, primjetno je da su njegove snage svega šest sati nakon te objave izvršile napad na Ain Zara, mjesto južno od Tripolija. Dok je međunarodno priznata vlada objavila da su njezine snage zaplijenile brod koji je prevozio avionsko gorivo za Haftera.
S političkog stajališta, nedavno rusko-tursko približavanje u sirijskom Idlibu gdje su zaustavili borbe i stvorili sigurna područja, najvjerovatnije je natjeralo Haftara da brzo prihvati primirje, zbog straha od rusko-turskog aranžmana koji je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio nedavno.
Suprotno agresivnom militarističkom pristupu koji karakterizira ovog libijskog generala, Haftar se ne libi da prisustvuje svim međunarodnim inicijativama u kojima se u Libiji promovira kao čovjek mira i rješenja, ali svaki put odbacuje inicijative ili krši postignute sporazume.
Zašto je vojno rješenje libijske krize jedino realno
Budući da su sve dosadašnje političke inicijative završile u ćorsokaku, činilo se da Evropa nema drugog izbora osim da zanemari vojni sukob, u nadi da će pobjednik nametnuti svoj politički legitimitet.
Sa zapadnog gledišta, Haftar ostaje najmoćniji čovjek Libije, jer posjeduje vojsku od 60.000 boraca koji su iznad svega lojalni njemu, dok se vlada u Tripoliju hvali milicijama koje sklone neposluhu i lojalne svojim vlastitm vođama. Te milicije ranije su vodile međusobne borbe u Tripoliju koristeći i tešku artiljetriju, što čini da Siraja, predsjednik vlade, u očima evropskih lidera izgleda kao čovjek koji nema dovoljno moći. Kod međunarodnih aktera postoji bojazan da će se ove milicije ponovo sukobiti, ako jednom uspiju poraziti Haftera.
S druge strane, kriza u odnosima između Sarraja i Hafterovih snaga leži u činjenici da se Sarraj ne protivi uključivanju islamista u vladu i politički proces u cilju osiguranja stabilnosti – što prihvataju Alžir i Tunis – ali Haftar i zemlje koje ga podržavaju ne žele ostaviti nikakvu mogućnost da politički islam ponovo vlada arapskim zemljama.
Međunarodni faktori su ranije više puta organizirali razgovore između Sarraja i Haftera kako bi se dogovorila inicijativa, podijelile ovlasti i odredio datum referenduma o ustavu i parlamentarnim i predsjedničkim izbora, ali pregovori su uvijek doživljavali krah, što znači da se vojna opcija nameće ako jedino rješenje libijske krize.
Srušena tri ratna aviona pripadnika Haftarove milicije
Vlada nacionalnog jedinstva (GNA) sa sjedištem u Tripoliju nastavila je operaciju “Mirovna oluja” protiv milicije odane odmetnutom libijskom generalu Khalifi Haftaru.
Zvanični izvor rekao je u petak da su oborena tri ratna aviona koji su pripadali Haftarovoj miliciji, dok je od početka operacije uništeno i nekoliko vojnih vozila i zaplijenjena municija.
GNA je 27. marta pokrenula operaciju “Mirovna oluja” kao odgovor na napade Haftarove milicije. Snage GNA-a ciljale su skladišta municije i naoružana vozila koja pripadaju miliciji u gradu Sirte, na sjeveroistoku Libije.
Zračna luka Mitiga bila je redovna meta Haftarovih snaga, koje su prekršile i humanitarni prekid vatre 21. marta, uveden zbog koronavirusa.
Libija je poprište duboke političke i sigurnosne krize još od 2011. godine kada je ubijen Muammar Gaddafi. Od tada su na vlasti paralelne vlade sa sjedištima u Tripoliju i Tobruku, koje imaju odvojene parlamente i oružane snage.
Haftarove snage od aprila izvode napade na Tripoli, a do sada je u sukobima u glavnom gradu Libije poginulo više od hiljadu i ranjeno 5.500 ljudi.
