Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zločesti lav je nakon mnogih bitaka, spletki i zavjera uspio postati vladar džungle, pa je pozvao sve životinje da se sastanu kako bi im se obratio i objasnio im novu politiku.
Životinje su se okupile kako bi poslušale govor zločestog lava. Lav se u svoj svojoj nadmenosti i oholosti pojavio ispred svoje jazbine, izazivajući strahopštovanje kod životinja.
Zatim se obratio okupljenim životinjama, rekavši: “Ja sam danas postao čuvar i zaštitnik vaših poslova i vaših prava, a nakon što uspostavim pravdu među vama, branit ću našu domovinu od vanjskih agresora.”
Nakon što su životinje poslušale njegov govor, magarac je rekao: “Ovo je kralj kojem smo se dugo nadali.”
Majmun ga je upitao: “Zašto?”
Magarac: ”Nisi li slušao njegov govor u kojem je obećao pravdu i istinu?”
Majmun: ”Lahko je riječima nešto obećati, ali važna je provedba onoga što se obeća.”
Magarac: ”Ne budi pesimističan, ja sam uvjeren u riječi zločestog lava.”
Majmun: ”Ne žuri sa donošenjm zaključaka, njegove buduće akcije i politički potezi pokazat će je li on iskren ili je lažov.”
Magarac: ”Kako?”
Majmun: ”Pogledaj njegovu pratnju, njegove pomoćnike i ministre koje je okupio oko sebe.”
Nekoliko dana kasnije, zločesti lav je objavio da je uzeo vuka za svog glavnog ministra i dao mu neograničene ovlasti u šumi.
Čuvši to, žirafa se požalila svojoj prijateljici gazeli: ”Pohlepni vuk postao je ministar. On je uvijek krao životinje i napadao na naše mlade i to je veliki problem. Kome ćemo se sada požaliti kada nam učini zulum, ukrade hranu i napadne naše mlade? On je sada još moćniji. Bivši kralj džungle, dobroćudni lav, znao ga je zaustaviti i kazniti zbog njegovih postupaka, a od danas će pohlepni vuk činiti zločine u ime novog kralja džungle.”
Pohlepni vuk susreo se sa čoporom vukova i rekao im: ”Dani gladi i oskudice su iza nas. Od sada svaki vuk može ukrasti što god želi i rastrgati životinju koju želi.”
Vukovi su rekli: “A šta je sa zločestim lavom, kraljem džungle?”
Pohlepni vuk je odgovorio: ”Zločesti lav će dijeliti zajedno sa nama ukusnu hranu životinjskog mesa, a onaj ko se tome suprotstavi postat će slastan zalogaj kojim će zločesti lav utoliti glad.”
”Ša si mislio time?”, upitali su vukovi, a pohlepni vuk im je rekao: ”Takvog ćemo odvesti kod zločestog lava i reći mu: ‘Ova životinja te ne voli i želi vratiti dobroćudnog lava na mjesto kralja džungle.”’
Vukovi su se smijali, a pljuvačka im se cijedila iz usta i padala na zemlju. U jedan glas su uzvikivali: ”Zbogom gladi, živio zločesti lav, kralj džungle!”
Opća atmosfera u šumi se promijenila, a sve su se životinje uplašile za svoje mlade od pohlepnog vuka ministra i njegove družine. Životinje više nisu išle ministru vuku niti zločestom lavu, kralju džungle, da se požale na određenu nepravdu i zulum, već se svaka životinja snalazila kako je znala da bi zaštitila svoje pravo.
Majmun je otišao do razboritog slona i rekao mu: ”Zašto ti sad ne radiš kao pomoćnik zločestog lava kao što si radio kod prethodnog kralja džungle?”
Razboriti slon mu je rekao: ”Nije ni tražio da mu ja budem pomoćnik i savjetnik, a ako bi to tražio, ja to ne bih učinio.”
”Zašto?”, upitao je majmun.
Slon je odgovorio: ”Zato što ja sâm ne mogu ništa popraviti. Svi oni koji okružuju zločestog lava su među najgorim životinjama i neće dopustiti nikakvu promjenu.”
Majmun: ”A gdje je onda izlaz i rješenje? Je li rješenje u tome da skupina životinja ode kod zločestog lava, kralja džungle i da ga upozna sa pravim stanjem stvari?”
Slon: ”A zar misliš da on ne zna istinu? Pa, on odobrava sve ono što radi pohlepni vuk kao kraljev ministar i njegova družina te učestvuje zajedno sa njima u zulumu koji čine prema drugim životinjama.”
Ubrzo je nastala suša, kiša dugo nije padala i džungla je presušila osim nekoliko jezercadi. Vukovi su preuzeli vodu za sebe i oni su imali dovoljno pitke vode, dok su druge životinje skapavale od žeđi.
Tada je magarac rekao majmunu: “Sada razumijem tvoje riječi. Kralja džungle i njegovog ministra, pohlepnog vuka, nimalo ne brine to što ostale životinje skapavaju od žeđi.”
Ujutro su životinje otišle da piju sa svojim mladima, ali su im vukovi zabranili prilazak vodi.
Žeđ se kod odraslih životinja sve više povećavala, a njihova djeca su bez prestanka plakala. Na kraju su se životinje pobunile, napale su vukove i dogodila se žestoka bitka u kojoj je većina vukova ubijena. Tada je kralj džungle, zločesti lav, osjetio opasnost, pa je sakupio sve životinje i obavijestio ih da je naredio hitnu smjenu pohlepnog vuka sa mjesta glavnog ministra.
A onda mu je razboriti slon rekao: ”Zločesti lave, nije problem u pohlepnom vuku.”
Zločesti lav: ”Gdje je onda problem?”
Razboriti slon: ”Problem je u tvome vođstvu i tvojoj pogrešnoj politici. Postavio si za glavnog ministra pohlepnog vuka, a znao si da je on lopov i loša osoba.”
Zločesti lav: ”Slažem se, ali ja sam ga evo smijenio i on je napustio džunglu.”
Razboriti slon: ”Moraš i ti otići zajedno sa njim.”
Zločesti lav: ”A ko će onda biti kralj?”
Razboriti slon: ”Dobroćudni lav će se vratiti kao kralj džungle.”
Zločesti lav: ”To se neće desiti.”
Razboriti slon: ”Hoće i to odmah.” Slon je napao zločestog lava i među njima je došlo do krvave borbe u kojoj je zločesti lav teško ranjen. Ostale životinje su iskoristile priliku, napale ga i ubile.
Slon je poslao poruku dobroćudnom lavu da se vrati i da ponovo bude kralj džungle.
Majmun je rekao magarcu: ”Šta sada osjećaš?”
Magarac: ”Vrlo sam zadovoljan povratkom dobroćudnog lava, ali postoji nešto zbog čega sam posebno zadivljen.”
Majmun: ”A šta je to?”
Magarac: ”Dobroćudni lav se vratio i ponovo je kralj džungle unatoč nedostatku moći, dok je zločesti lav svrgnut i ubijen unatoč njegove snage oličene u čoporu vukova koji su bili s njim i koji su mu pomagali.”
Tada je majmun rekao: ”To je dokaz da je istina jača iako stvari izgledaju drugačije.”
