Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bitka na Hunejnu razlikuje se od svih drugih Poslanikovih, s.a.v.s., bitaka, jer je put do poprišta bitke bio kratak, neprijatelj je bio slab i brojem i opremom, tako da se dobar ishod bitke činio zagarantiranim. Neprijatelj se činio lahkim plijenom, a pobjeda je bila samo pitanje trenutka.
Svi uzroci pobjede bili su pripremljeni, tako da su se i neki ashabi toga dana prevarili i rekli: ”Nećemo danas biti poraženi zbog malobrojnosti!” Međutim, Gospodar uzroka htio je odgojiti ovaj ummet i naučiti ga da shvati i uzima (koristi) materijalne uzroke, a ne da ovisi o njima i da se na njih oslanja, jer je pobjeda u Allahovoj ruci, a ne u njihovim rukama koje nose sablje i bacaju koplja.
I dvije su se vojske sukobile, pa su muslimani poraženi na početku bitke, a mnogi od njih su pobjegli glavom bez obzira, dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio usred neprijateljske vojske, uzvikujući: ”Ja sam Allahov poslanik, nema laži! Ja sam Ibn Abdul-Muttalib!”
Tek tada su se muslimani osvijestili i shvatili šta ih je snašlo, pa su se vratili na poprište bitke i okupili oko Allahovog Poslanika, s.a.v.s., očistili su svoje nijete i desila se pobjeda.
Dovoljna je i mala usporedba između Bitke na Hunejnu i Bitke na Bedru, da bi nam se otkrila tajna pobjede.
Na Bedru su i brojnost i opremljenost vojske jasno bili na strani Kurejšija, ali su muslimani sve svoje nade vezali za Allaha, tražeći utočište i pobjedu kod Njega. Njihovo stanje najbolje odražava stav hazreti Hamze, r.a., koji je, pogledavši mnogobrojnu vojsku Kurejšija, rekao: ”Ne bojim se onoga što vidim. Oni su od nas jači brojem, ali mi smo snažniji i jači u vjeri.”
To je izraz istinske predanosti Bogu, to je oslobađanje od uzroka i vezivanje za Gospodara uzroka, to je ono što im je donijelo sigurnu pobjedu, jer je Allah učvrstio njihova srca i pomogao ih vojskom meleka. Melek Džibril je toga dana jahao na konju Hajzumu i lično predvodio vojsku Božanske podrške i pomoći.
A što se tiče Hunejna, pogled na tu bitku bio je sasvim različit, muslimani su podcijenili neprijatelja, a hvalili i isticali svoju brojnost i snagu, pa ih je Allah prepustio njihovoj snazi i brojnosti, tako da su zamalo doživjeli pravu katastrofu. Ali kada su muslimani shvatili Božansku lekciju, odbacili vezivanje za materijalne uzroke i pouzdali se istinski u Allaha, vratili su se u izvorno stanje imana i pouzdanja u Allaha koji su ih nosili iz pobjede u pobjedu, ponovo su bili neustrašivi i nepobjedivi pred neprijateljskom vojskom.
Niko se nije oslonio na Allaha, a da mu Allah nije pripremio i materijalne uzroke u kojima su se prepoznali plodovi tog pouzdanja, a niko se nije oslonio na materijalne uzroke, a da ga Allah nije prepustio tim uzrocima. Allah podučava i odgaja čovjeka dva puta: jednom ako se osloni na materijalne uzroke i zaboravi da su oni u Božijim rukama, i drugi put ako u potpunosti zanemari materijalne uzroke koji su itekako bitni.
Dakle, učite i trudite se, ali znajte da je uspjeh u Allahovim rukama. Kada naučite, ne odlazite na ispit oslanjajući se na svoj um, već na svoga Gospodara.
Liječite se i tražite lijek, ali znajte da je izlječenje u Božjim rukama, a ne u rukama liječnika i u kutiji sa lijekovima.
Radite i trgujte, ali znajte da je opskrba u Božjim rukama i da rad simbolizira vrata, ali je opskrba na nebu.
Neće čovjek govoriti: ja, moje, kod mene, a da ga Allah neće poživjeti dok ne vidi i ne uvjeri se u slabost svoga jastva, u svoju nemoć i neznatnost onoga što posjeduje. I niko neće govoriti: u ime Allaha, sa Allahom, radi Allaha, a da ga Allah neće poživjeti dok ne vidi i ne uvjeri se da, onaj ko je sa Allahom i Allah je sa njim, pa vežite svoja srca za Allaha.
