SAFF

Obilježena 31. godišnjica zločina nad Bošnjacima u Štrpcima: Očito je da na ovom svijetu postoji samo nepravda i relativna pravda

Facebook
Twitter
WhatsApp

Prijemom za porodice žrtava, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti u Prijepolju, u jugozapadnoj Srbiji, obilježena je 31. godišnjica od zločina u Štrpcima.

Ove aktivnosti organizovala je Općina Prijepolje u znak sjećanja na ubijene žitelje, a 31 godinu od zločina u kojem je ubijeno 20 civila nesrpske nacionalnosti “Akademijom sjećanja” i mimohodom šutnje obilježilo je u Prijepolju i Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV).

Nakon proučene dove i polaganja cvijeća na spomen-obilježje, zamenik predsjednika Općine Prijepolje Elvin Banjica kazao je da je ovo tužan dan kada se svi sjećaju otetih Bošnjaka na stanici Štrpci. Kazao je da se svake godine okupljaju kako bi izarzili pijetet dušama ubijenih i poslali poruku da nisu zaboravljeni i da njihova žrtva odliježe polimskom dolinom kao vječno sjećanje i upozorenje na vrijeme kada su ljudi ubijani zbog drugog imena, vjere i nacije.

– Pitanje pravde u ovoj priči o zločinu nema pozitivan tok. Organi koji su zaduženi za pravdu preko tri decenije nisu u stanju da postupak sprovedu na profesionalan način i donesu presudu. Zbog toga, iznova poručujemo da ćemo biti uz porodice žrtava dok se barem relativna pravda u ovom postupku ne zadovolji. Očito je da na ovom svijetu postoji samo nepravda i relativna pravda. Oni koji vjeruju u Boga, znaju da apsolutna pravda postoji samo kod njega, na drugom pravednijem svijetu, gdje ćemo sresti duše ovih mučenika koji su ubijeni na pravdi Boga. Štrpci nas peku, bole i nikako da zacijele. So na ranu sipaju oni koji šute i koji šutnjom negiraju istinu o ovom zločinu i oni koji 31 godinu ubijaju pravdu kao što su zločinci tog 27. februara 1993. godine ubijali nevine Bošnjake koji su se zadesili toga dana u vozu smrti – kazao je, između ostalog, Banjica.

Tadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojne jedinice “Osvetnici” su na željezničkoj stanici Štrpci 27. februara 1993. godine zaustavili voz broj 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar i oteli 20 putnika nesrpske nacionalnosti. Otete putnike odveli su u školu u mjestu Prelovo, gdje su ih najprije opljačkali, a zatim šamarali, šutirali nogama, udarali kundacima pušaka… Potom su ih bez odjeće i bose odveli do napuštene kuće blizu obale rijeke Drine, gdje su ih ubili, a njihova tijela bacili u rijeku.

Pripadnici VRS-a su 27. februara 1993. godine oteli i ubili 19 državljana SR Jugoslavije i jedno NN lice. Od državljana SRJ, njih 18 su bili Bošnjaci, a jedan je bio Hrvat, svi su živjeli u Srbiji i Crnoj Gori – u Beogradu, Prijepolju, Bijelom Polju i Podgorici.

Žrtve ovog zločina su Esad Kapetanović, Iljaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.

Do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine. Za ostalim ubijenima i dalje se traga.

Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regionu pravnosnažno je osuđeno deset osoba. Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu za zločin u Štrpcima i predmet vratio na ponovno postupanje. Prethodno su prvostepenom presudom pripadnici jedinice “Osvetnici” Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Optuženi Ljubiša Vasiljević je preminuo tokom trajanja postupka. Postupak je u januaru počeo iznova, a optuženi Jovan Lipovac preminuo je ovog mjeseca.

Porodice žrtava, od kojih su većina državljani Republike Srbije do danas ne uspijevaju da dobiju status članova porodica civilnih žrtava rata koji bi im omogućio skromnu materijalnu podršku, kao i priznanje patnji koje su preživjeli.​​​​​​​

Anadolija

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA