Obmane Vatikana u vezi ličnosti Isusa Krista

370

Piše: dr. Zejneb Abdul-Aziz (prof. francuske civilizacije) / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Australski pisac, Tony Bushby, objavio je 2008. godine svoju osmu knjigu, intrigantnog naslova: The Christ scandalKristov skandal, još jednom potvrdivši oštru osudu na račun Vatikana i njegove povijesti. Ovoj knjizi prethodilo je sedam drugih knjiga koje tretiraju istu tematiku, a od kojih posebno izdvajamo sljedeće:

The Bible Fraud: An Untold Story Of Jesus ChristBiblijska prevara: neispričana priča o Isusu Kristu

  The Secret in the BibleTajna u Bibliji

– The Crucifixion of TruthRaspeće Istine

– The Twin DeceptionObmana u vezi blizanaca, koja aludira na činjenicu o navodnom postojanju Isusovog brata blizanca, a koja je zataškana. Međutim, knjiga The Crihst skandal razlikuje se od prethodnih u količini dokumenata koje sadrži u sebi. Naime, ova knjiga ima 773 stranice, a svaka stranica je praktično zasebni dokument. Ova knjiga crpi svoje podatke iz ovjerenih crkvenih referentnih izvora, uključujući službene katoličke enciklopedije i brojne kršćanske rječnike, i bez konkurencije je u svijetu izdavaštva.

Možda je količina dokumenata, od kojih su mnogi prvi put objavljeni, ono što je natjeralo pisca da slijedi jedinstven format i klasifikaciju poglavlja. Autor je već na korici (naslovnici) ove knjige napisao kratki sažetak sadržaja knjige. Na naslovnici je slika svećenika okruženog kratkim frazama poput: “Papinske prevare i obmane”; ”Krivotvorenje evanđelja”; ”Vatikanske orgije”; ”Kanibalistički crkveni oci”, a ispod slike čitamo poruku: “Cjelovita zbirka zabranjenih i potisnutih dokumenata i informacija o Isusu, Bibliji, svećenstvu i porijeklu kršćanstva”.

Tony Bushby pobrinuo se da u svojoj knjizi prikupi što više dokumenata i dokaza u prilog onome što govori. Ova knjiga sadrži stotine dokumenata i unosa koji su poredani abecednim redom od A do Z. Svaka tema je kratka priča sama po sebi, neke sadrže samo po jedan ili dva retka, a druge se protežu na mnogo stranica.

Među najvažnijim temama su sljedeće:

– Crkva ne može utvrditi postojanje Isusa Krista na način na koji ga predstavlja;

– Evanđelja su djela svećenika, a ne objava od Boga;

– Grad Nazaret uopće nije postojao do dvanaestog stoljeća;

– Vatikan je bordel;

– Ne postoje povijesni dokumenti o Isusu Kristu kakvim ga predstavlja crkva;

– Pape su dopustile brisanje povijesti;

– Biblija ne predstavlja povijesne činjenice;

– Crkveni oci bili su obmanjivači i zabluđivači;

– Dvanaest stoljeća kršćanske povijesti nikada se nije dogodilo.

Tony Bushby rođen je 1948. u Australiji i napisao je, kako smo kazali, osam knjiga. Sve njegove knjige proučavaju se na američkim univerzitetima i u naučnim centrima zbog dokumenata koje sadrže. On u svojim knjigama donosi nove i primarne informacije koje se suprotstavljaju svemu što Crkva govori o svom nastanku, i otkriva zašto su bila potisnuta temeljna saznanja o Isusu Kristu, svećenstvu, Bibliji i porijeklu kršćanstva.  Također daje odgovore na dva važna pitanja: ”Šta je Crkva pokušala sakriti prepisivanjem povijesnih zapisa” i šta se podrazumijeva pod tzv. ”izumom križa” u Oxfordskom rječniku Kršćanske crkve.

Ova knjiga sadrži jake povijesne dokaze da Isus Krist kao božanska osoba i osoba koja je bila iznad ljudske prirode, nikad nije postojao i da je priča o tome, koju su svećenici predstavili u Novom zavjetu, lažna. Također, ona potvrđuje da su evanđelja ljudski proizvod i da ih se ne može i ne smije predstavljati kao Božiju riječ i objavu.

Nikada ranije porijeklo kršćanstva i njegova temeljna učenja nisu bila predstavljena na ovaj način sa ne-crkvenog gledišta. Mnogima nije poznato da ne postoje pouzdani dokazi o Kristovom postojanju u obliku koji nudi Crkva, niti da se činjenica o njegovoj prirodi ili naravi, koju nudi “Crkva ranih otaca”, zapravo temelji na krivotvorenju. Tony Bushby iznosi također bitne podatke o tome da su Evanđelja prepisivana od četvrtog do dvadesetog stoljeća, da su drevnim tekstovima dodane savremene priče i da su izbačena čitava Evanđelja koja su korištena u počecima kršćanstva. Ovdje valja skrenuti pažnju na uvod svetog Jeronima koji je napisao za pedeset evanđelja koja je, po naredbi pape Damasusa, sabrao u jedno Evanđelje u četvrtom stoljeću.

Među najvažnijim temama kojima se bavi pisac Tony Bushby je količina crkvenih dokumenata koji potvrđuju da je Isus imao navodno brata blizanca po imenu Juda Toma. O njemu se u dokumentima mnogo raspravlja i govori pod imenom Juda Khrestus ili Juda Toma. To onda implicira da zapravo ne postoji priča o neprirodnom začeću i rođenju Isusa Krista, čime se iz temelja ruši kršćanstvo.

Ova knjiga uključuje i povijesne dokumente koji sa sigurnošću dokazuju da Isus Krist kao Bog uopće nije postojao i da je priča o nastanku Novog zavjeta, kako su je predstavili kanonski pisci, potpuno neistinita, te da je sve što ona sadrži plod ljudske mašte i ne smije se nazivati “božanskim tekstom”. Ne postoje niti jedan dokaz niti tekst koji potvrđuju božanstvo Isusa Krista.

Pisac u uvodu govori i o količini dokumenata koje je sakupio tokom dvadeset i pet godina, a koji su od najveće važnosti ili čak negacije trenutnog oblika kršćanstva.

Autor je u uvodu detaljnije objasnio količinu informacija koje je pročitao i koristio u svojoj knjizi o učenjacima koje je Crkva spaljivala tokom svoje povijesti kako bi sačuvala svoje krivotvoreno učenje. Jedan od učenjaka kojeg je Crkva spalila 1415. godine, bio je Jan Hus, kršćanski teolog, propovjednik i reformator iz Praga, zatim  Giordano Bruno kojeg je Crkva dala spaliti 1600. godine, te Galileo Galilei koji je bio zatvoren i mučen do smrti, a Vatikan je objavio tekst izvinjenja povodom petsto godina od njegove smrti, jer su se njegova otkrića pokazala tačnim i jer je njegov doprinos nauci općenito, a astronomiji posebno bio iznimno značajan i velik.

Možda upravo ova knjiga i opsežna zbirka dokumenata, objašnjava smisao izjave jednog od crkvenih otaca kada je rekao: “Nećemo se prestati boriti protiv islama dok ga ne iskorijenimo”. Jer, mnoštvo je kur'anskih ajeta u kojima se također spominje iskrivljavanje Božije objave (Tevrata i Indžila) od strane Jevreja i kršćana, odnosno njihovih svećenika, i poigravanje sa svetim tekstovima, a posebno poigravanje i manipuliranje sa ličnošću odabranog Allahovog poslanika, Isaa, a.s., i njegovo poistovjećivanje sa Bogom. Na kraju su svi ajeti koji upozoravaju na iskravljanje Božije objave sublimirani i sažeti u suri El-Ihlas u kojoj se potvrđuje Božija jedinost i koja je simbol tevhida i istinskog monoteizma. U toj suri dolazi: ”Reci: “On je Allah – Jedan!  Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”