Okrutna reakcija prošijske vlasti: Više od 150 iračkih civila hladnokrvno ubijeno, a 5.000 ranjeno tokom protesta

216

Više od 150 iračkih civila je hladnokrvno ubijeno, a 5.000 je ranjeno tokom protesta koji traju od početka ovog mjeseca. Protesti i demonstracije protiv korupcije, nezaposlenosti i nedostatka osnovnih usluga, nastavljaju se u gradovima Bagdadu, Najafu, Maysanu, Muthanni i drugima.

Prošijska vlast u Iraku je brutalna, koristi bojevu municiju u obračunu sa protestantima. U ovaj zločin uključene su i brojne šijske milicije koje nesmetano djeluju u Iraku. Iračke vlasti uz podršku Irana i šijskih milicija pokušavaju ove proteste predstaviti kao zavjeru Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U nastavku prenosimo dio analize koja je objavljena u prošijskom libanskom listu Al Ahbar, a iz koje se vidi zašto šijama smetaju protesti u Iraku.

Al Ahbar: Zašto Amerika želi svrgavanje Abdul Mahdija?

Prije svega, zbog njegovog stava o američkim sankcijama Iranu. On je, suprotno prethodnom premijeru, podržao Iran i sarađivao s njim. Drugo, uticaj Jedinica narodne mobilizacije Iraka ili Hašd El-Ša'bija na institucije vlasti u Iraku. Treće, otvaranje graničnog prelaza Kaim-Bukamal između Iraka i Sirije – što je bilo veliki šamar Vašingtonu.

Premijer je prelaz otvorio nakon putovanja u Kinu, a američki zvaničnici vjeruju da ovaj potez predstavlja učešće u iranskom planu da poveže glavne gradove Teheran-Bagdad-Damask-Bejrut s Mediteranom.

Oktobarske demonstracije u Iraku su započele, a ono što iznenađuje jeste broj demonstranata ispod 25 godina, kao i stalna medijska pokrivenost i neprekidno izvještavanje o demonstracijama preko lokalnih i stranih medija.

Jedan sigurnosni izvor tvrdi da su demonstracije imale četiri glavna cilja: stvaranje šiitsko-šiitskog sukoba, potresanje federalne i lokalne vlasti, stvaranje nekoliko frontova u nekoliko regija i neodređivanje lidera demonstracija. Kreatori plana mislili su da će vlada biti svrgnuta u roku od nekoliko dana, ali se to nije dogodilo.

Abdul Mahdiju je sada sasvim jasno da neki oficiri žele zloupotrijebiti demonstracije i izvršiti vojni udar, te je zato smijenio El-Saedija, i tako poremetio planove onima koji su sarađivali s njim. No, neki oficiri i dalje nastavljaju sa svojim aktivnostima. Te aktivnosti kreću se u dva smjera: prvo, širenje glasina da Hašd El-Ša'bi puca na demonstrante i drugo, podsticanje Abdul Mahdija da uključi Hašd u demonstracije pod izgovorom da sigurnosne službe ne mogu kontrolisati narod, kako bi tako gurnuli snage Hašd El-Šabija u sukob s narodom.

Početkom protesta, mediji arapskih zemalja Perzijskog zaljeva insistirali su na tome da su glavni optuženi za obračune s demonstrantima u Iraku, zapravo, zapovjednici Snaga Kuds, ogranka Iranske revolucionarne garde, iako u službenim izvještajima o demonstracijama nije bilo govora o ulozi iranskih zapovjednika ili Hašda.

Na kraju analize, El-Ahbar piše kako mladi irački predsjednik Barham Saleh nije odigrao ispravnu ulogu i da se nadao da će izvući koristi iz demonstracija. On se predstavio kao spasitelj i očekivao je da će premijer popustiti pod teškim medijskim pristiskom i protestima i da će njemu prepustiti svoje odgovornosti, ali se to nije dogodilo. Upravo zato, odnosi njih dvojice sada nisu najbolji, zaključuje libanonski list (preveo SaharTV).