Piše: Dr. Muhamed Sejjid / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ako bi vas neko upitao za vašeg oca i majku i kakvo je bilo vaše djetinjstvo među njima, odgovor bi, kod većine, bio sasvim precizan, nedvosmislen i jasan.
No, jeste li ikada razmišljali o djetinjstvu djeteta koje je bilo najdraže Allahu, o djetinjstvu našeg voljenog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.?
Njegov otac je umro dok je on još uvijek bio u majčinoj utrobi.
Njegova majka Amina postala je udovica nakon samo nekoliko mjeseci braka sa ocem najdražeg djeteta Allahu. A nakon devet mjeseci, Muhammed, s.a.v.s., došao je na ovaj svijet, u ambijent u kojem se njegova časna majka Amina sa sjetom prisjećala trenutaka provedenih sa svojim mužem Abdullahom.
Muhammed, s.a.v.s., nije postao siroče, on je rođen kao siroče.
Možda je u tom trenutku njegova majka bila bolesna, pa je on nošen iz krila u krilo, od kojih ni jedno nije bilo očevo i majčino, više nego što je bio u naručju i na grudima svoje majke. Možda se to sve dešavalo pod brižnim okom njegove majke, kod koje se bolest sastala sa gubitkom muža, te tugom i brigom za svojim siročetom.
No, uskoro je, pored gubitka muža, uslijedilo novo iskušenje. To siroče odnešeno je daleko od svoje majke u pleme Benu Sa'd, da bi se tamo skrasilo u krilu dojilje, odnosno svoje majke po mlijeku, Halime.
Tako je najodabranije novorođenče kod Allaha provelo prve noći svoga života u plemenu Benu Sa'd, daleko od svojih roditelja i porodice, i daleko od nježnog majčinog glasa i njezinog toplog zagrljaja.
Nakon četverogodišnjeg boravka u plemenu Benu Sa'd, sa svojom majkom Halimom i njezinim suprugom (njegovim ocem po mlijeku) i braćom, činilo se kao da je njegova porodica upotpunila sve elemente, a da je sreća ispunila njegov život. Kako da ne, kad je sretno dijete živjelo sa svojom braćom, majkom i ocem u plemenu Benu Sa'd.
A onda je uslijedilo novo poglavlje života koje je opet bilo u znaku gubitka.
Pa, koje bi srce to moglo podnijeti i koje suze bi bile dovoljne za takav prizor?!
Njegova majka (Halima) dovela ga je u Mekku da ga preda njegovoj majci (Amini), dok su joj se suze slijevale niz obraze. Kako da ne, kad je on postao dio nje, njezino srce i duša, jer bolje dijete nije boravilo u plemenu Benu S'ad, niti je svijet uopće zapamtio bolje dijete od Muhammeda, s.a.v.s.
A evo, Halima se danas mora vratiti svojoj kući bez voljenog sina Muhammeda.
No, još veći i tužniji prizor od toga, prizor koji se ne dâ opisati riječima, jeste trenutak kad se četverogodišnji Muhammed morao rastati i oprostiti od svoje majke Halime za koju ga vežu najljepše uspomene.
On sada otkriva da ona zapravo nije njegova majka. On također otkriva da njezin muž nije njegov otac. Možda je u tom trenutku zaplakao i uhvatio je za ruku moleći je da ostane s njim. Barem još četiri godine. Zamislite taj prizor…
Gdje mi je babo? Možda je to bilo prvo pitanje koje je postavio četverogodišnji dječak Muhammed. A onda je uslijedio odgovor: ”Tvoj babo je umro još dok si ti bio u majčinom trbuhu.”
O kakvom se to onda siročetu radi?!
Prvo otac po mlijeku i majka Halima, a sada i otac Abdullah koji je umro a da ga nije ni vidio.
Ostao je sa majkom Aminom čije srce zamalo nije puklo zbog čežnje za sinom. Cijele noći ga je grlila pokušavajući nadoknaditi barem nešto od velikog gubitka.
Dvije godine je siroče Muhammed živio sa svojom majkom Aminom, i kao da su te dvije godine bile dovoljne da zaliječe njegovu bol i tugu, tako da mu je majka Amina postala čitav njegov život i sva njegova sjećanja.
A onda je uslijedilo i prvo putovanje sa majkom da posjeti kabur svoga oca u Medini, da se, dok drži majčinu ruku, barem na trenutak sjeti oca, njegovog imena, kabura i njegovih osobina.
Možda je na to putovanje krenuo držeći majčinu ruku snažnim stiskom, kao da joj želi reći: ”Samo si mi ti ostala, izvoru dobrote i nježnosti.”
Nakon posjete Abdullahovom kaburu, Amina se sa svojim sinčićom i njegovim djedom vratila u Mekku. Na povratku u Mekku, čitav svemir je svjedočio prizoru velikog gubitka. Došlo je vrijeme da se dječak Muhammed rastavi i od svoje majke koja se na tom putovanju smrtno razboljela.
Allahu dragi, kako li se samo ponašao maleni dječak dok je gledao majku kako se rastaje sa životom? Koje li je riječi uputio svojoj majci kako bi ostala jaka i kakve su bile njegove suze dok je gledao majku na samrti i dok je ona njega gledala?
Dječak koji je imao samo šest godina. Koja planina je mogla nositi takav teret?
U Ebvau, u jednom trenutku dunjalučkog vremena, sa Muhammedovim suzama zbog majčine bolesti i nade da će to ipak biti lijepa noć koju će provesti u njezinom krilu dok ga bude uspavljivala i pričala mu priču o njegovom ocu, umrla je Amina, a njen sin Muhammed je ostao da živi najveći oblik sirotosti.
Njegova je majka ukopana pred njegovim očima. Allahu dragi, kako ga je samo djed uspio ubijediti i nagovoriti da napusti to mjesto i da se udalji od svoje duše i srca, od svoje voljene majke.
Možda će neko reći: ”Kako će dijete od šest godina proživljavati tako duboka osjećanja i kako će sačuvati sva ta sjećanja?” Kad čujete ovo čudo shvatit ćete kakvo je sjećanje na majku ostalo u njegovom srcu.
Naime, nakon više od pedeset i pet godina od tog događaja, Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjetio je majčin kabur i plačući govorio Omeru ibn Hattabu: ”Sjetio sam se njezine nježnosti i samilosti.” Nakon nekoliko desetljeća on nije zaboravio brižnost i samilost svoje majke, pa kako da zaboravi trenutak njezine smrti u kojem je osjetio njezinu najveću brigu i samilost prema njemu.
Kakav je to samo gubitak bio!
Jes li ikada doživio takav gubitak?
Jesi li vidio i osjetio da je djetinjstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., utjeha za svaki tvoj gubitak?
Jesi li vidio da je djetinjstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upozorenje tebi da bilo kakav gubitak na ovome svijetu ne znači kraj života?
Jesi li vidio da te djetinjstvo voljenog Poslanika, s.a.v.s., potiče da obrišeš suze i da se nasmiješ da bi postao velik?
Jesi li vidio da ti djetinjstvo voljenog Poslanika, s.a.v.s., poklanja znanje o upravljanju tugom da bi ostvario uspjeh i bio najbolji?
Muhammed, s.a.v.s., bio je najdraži Allahu, bio je najodabraniji Allahov poslanik, s.a.v.s., odgojio je najbolju i neponovljivu generaciju, ispisao je najveću civilizaciju, on je poslat cijelom čovječanstvo i poslat je kao milost svjetovima, njegovo ime je najpoznatije na svijetu, on će na Ahiretu prvi pokucati na džennetsku kapiju, ali je njegovo djetinjstvo bilo u znaku gubitaka.
To je znak tebi i meni da obrišemo suze, da otjeramo tugu i hrabro nastavimo koračati naprijed..
