Pripremio: Abdullah Nasup
Više od 110 miliona nagaznih mina aktivno je, tj. postavljeno je širom svijeta, a 40% ih je u arapskim zemljama. Prema procjenama svake godine od nagaznih mina strada oko 5.000 civila.
Egipat – petina aktivnih mina u svijetu nalazi se u ovoj zemlji
Možda će mnoge iznenaditi spoznaja da je Egipat, zemlja u kojoj ne vlada ratno stanje, jedna od zmalja s najvćim brojem aktivnih nagaznih mina u svijetu. U ovoj zemlji postoji oko 23 miliona aktivnih mina i minsko-eksplozivnih sredstava. Priblično, svaka peta aktivna nagazna mina u svijetu nalazi se u Egiptu. ove mine su zaostavština iz Drugog svjetkog rata, trojne agresije iz 1956. godine, rat 5. Juna 1967., i oktobarskog rata 1973.
Da bi se ove mine uklonile potrebne su ogromne svote novca i veliki broj osposobljenog kadra, a tokom decenija izazvače su stradanje hiljada egipatskih civila.
Mine su jedna od glavnih prepreka razvoja u mnogim područjima Egipta. U 2010. godini javnosti je otkriveno da se na Sinajskom poluostrvu i području El Alameina nalazi oko 21,8 miliona aktivnih nagaznih mina, na prostoru od južnog dijela Sjeverne obale pa sve do zapadne granice Egipta. Na taj način geipat je izgubio bogatstvo od 868.000 jutara plodnog poljoprivrednog zemljišta. U Zapadnoj Sahari Egipat je zbog nagaznih mina zaostalih iz Drugog svjetskog rata onemogućen da iskoristi više od dvije milijarde barela nafte, devet triliona metara kubnih zemnog plina i 70 miliona kubika rudnih bogatstava.
Tokom proteklih petnast godina egipatska vlada uspjela je ukloniti više od sedam miliona mina u Zapadnoj Sahari i oko milion na Sinaju.
Irak – od iranskih do daiševskih mina
Irak je na drugom mjestu među zemljama koje sadrže ogromne količine akrtivnih mina i u njoj se nalazi oko 10 miliona mina postavljenih tokom iračko-iranskog rata, koji je trajao od 1980. do 1988. godine.
Patnje Iračana za zaostalim minama iz iračko-iranskog rata nisu ni završile, kada su pripadnici terorističke organizacije Daiš počeli sijanje svojih mina širom Iraka kako bi spriječili napredovanje validinih snaga na teritorije pod njihovom kontrolom.
Mosul se u julu 2017. godine riješio Daiša, ali se još nije riješio mina i eksplozivnih naprava koje su ostale iza njih i iza iračke vojske i međunarodnih snaga.
Ove mine se nalaze posvuda. U kućama, vodovodima, bolnicama itd.
Iračanin Ahmed Abdullah, povratnik u pokrajinu Salahuddin, kaže: „U našem mjestu minske zamke postavljene po kućama i u okolini predstavljaju veliku prijetnju. Oko dvadeset pet civila poginulo je u našem gradu od eksplozivnih naprava koje su podmetnuli daiševci. Mine i eksplozivne naprave možete pronaći bilo gdje, a firme koje je vlada angaširala, nisu uklonile sve mine.“
Prošlog februara UN-ova agencija za deminiranje (UNMAS) procijenila je da će za uklanjanje mina i minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata protiv Daiša, biti potreban period od deset godina, a čitav proces će koštati oko 216 miliona dolara.
Jemen – mine terorističke grupe Husi
u Jemenu je obnovio Houthis pate od Jemenci minama zasađenih vrlo visoka uz obalu po stopi i na granici sa Saudijskom Arabijom i oko većih gradova, a uz prometnih pravaca povezanih s Sana'a kako bi se stvorila obrambeni ili utrti okvire cesta povući, a krajem lipnja (u lipnju prošle godine), rekao je jemenski ministar vanjskih poslova Khaled al-Yamani rekao da «preliminarni statistički podaci pokazuju da Talibanski pobunjenici zasađeno oko milijun mina u različitim dijelovima Jemena, a brojke za žrtve mina druge između perioda ožujka (ožujak) 2015 na mjesec sam 2018, što ukazuje na El Pad od više od 1194 mrtvih i 2287 ozlijeđenih od mina, od kojih su većina civili ».
«Minsko-eksplozivnih ostataka rata predstavljalo stvarnu prijetnju Jemenci i prepreka na putu natrag u svoje domove i farme koje su raseljene i pokušajima da se vrate svojim normalnim životima», dodaje izvješću objavljenom u rujnu (rujan) sadašnjeg i na dokumentiranje stanja ljudskih prava u Jemenu u proteklih godinu dana 2017 da: «je od početka sukoba u Jemenu, koristite Houthis i sile mina u korist različitim oblicima, uključujući i protupješačkih mina, i bez razlike, i povećava rizik od tih mina, nedostatak jasnih i točnih kartama mjesta uzgoja, kao i neki od njih su na lokalnoj razini, a na način kamuflirana obrazac Hajjar i atraktivne objekte, ili neopasni, čineći ga teško identificirati ». Izvješće nastavlja: «Povećana opasnost od mina među civilima, zbog rastuće paravojne postrojbe Houthi u gusto naseljenim gradovima, Kaadn i hadž, a Taiz, a posebno u vitalnih prometnica i gospodarstvima gdje se lijevo tragedije bolni, prouzročio smrt civila ili ostavi mnoge žrtve trajno s invaliditetom, kao i uzrokovalo propast ogromne poljoprivredne površine. » Postavi od Getty Images zabilježen Sam Organizaciji 314 žrtava mina u protekloj godini, uključujući i 137 mrtvih, od kojih su 21 djece i 10 žena, te dostigao incidenciju deformacija 180 slučaja, uključujući 19 žena i 29 djece, izazvao one ozljede trajno onemogućeno, a privremena za većinu žrtava. I vratiti patnje Jemena s mojim do šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je zasađena tijekom izbijanja građanskog rata u sjevernom Jemenu tijekom izbijanja ustanka u jugu, također su zasađene više mina tijekom sukoba u sedamdesetih i osamdesetih godina, na granici između Sjeverne i Južne Jemenu prije ujedinjenja zemlje u 1990, te ponovno tijekom 1994.
Libija – od Gadafijevih do Hafterovih mina
Organizacija Human Rights Watch otkrila je da su snage Muamera Gaddafija nakon izbijanja revolucije protiv njega u 2011. Godini, koristile pet vrsta mina na šest lokacija, a pronašli su i tri vrste mina na nekoliko drugih lokacija.
U posljednjih nekoliko godina posijane su desetine hiljada mina u Bengaziju, Misrati, Sirtu, Bregi i drugim mjestima.
Na primjer, Sirt je grad koji „živi na automobilimaa bombama“. Daiš je u tom gradu ostavio eksplozivne naprave na svakom mogućem mjestu: u kućama, školama, bolnicama, farmama. Mnogo je bolnih priča o stradanju od mina i minsko-eksplozivnih sredstava u ovom gradu.
„Naš misija je ludačka. Sve što imamo za otkrivanje mina su naše oči, iskustvo i Božija pomoć“, objašnjava za francuski Liberation, Abdusselam el-Mismari, komandant inžinjerijske jedinice zadužene za uklanjanje mina na području Bengazija. Od početnih 135, u njegovoj grupi trenutno se nalazi samo 13 ljudi.
Sirija – mine Asadovog režima, Isila i kurdskih separatista
Dvadesetosmogodišnji Hamid es-Salih iz Rakke kaže kaže kako kurdske snage koje su osvojile Rakku i protjerale Daiš nisu ispunile svoje obaveze u vezti uklanjanja mina, pa su ljudi primorani da vlastitim novcem plaćaju za njihovo uklanjanje. Tako je deminiranje postalo unosan posao, ali njime se bave civili koji nemaju dovoljno iskustva. U Rakku se vratilo više od 14.500 njenih stanovnika, a između okrobra 2017. i januara 2018. godine, od mina je stradalo najmanje 491 osoba, od čega je 157 djece. Većina je smrtno stradala.
Daiš je iza sebe ostavio ogromne količine mina i eksplozivnih naprava u područjima Sirije koja je držao pod svojom kontrolom.
Također, kurdski separatisti su u Afrinu posijali ogormne količine mina u nastojanju da osujete vojne operacije turske vojske i njihovih saveznika na tom području.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, osamim miliona Sirijaca je u direktnoj smrtnoj opasnosti da strada od mina. Prema podacima iste organizacije isnesenim u februaru ove godine, u 2017. godini, 910 djece je poginulo od mina, a 361 dijete je osakaćeno.
Ipak, prvak u sijanju mina u Siriji je Asadov režim koji je odmah po izbijanju narodne revolucije, duž granice sa Libanom i Turskom posijao ogromne količine mina. Uglavnom protivpješadijske PMN-2 i protivoklopne TMN-46. To je bio uzrok pogibije velikog broja civila.
Asadov režim je, također, koristio zastarjele morske mine tako što ih iz helikoptera bacao na civile. Ove mine imaju ogromnu razornu moću, a teške su izmežu 1.000 i 1.300 kilograma.
