Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Mensur ibn Amir, rekao je: ”Imao sam prijatelja koji je učinio veliki zulum prema samom sebi, pa se pokajao, ali njegovo pokajanje nije uslišeno. Naime, on je bio musliman koji je stalno dolazio u džamiju, redovno je klanjao, postio i izvršavao ostale farzove, a znam da je i nafilu puno klanjao. Onda se odjednom izgubio i nisam ga viđao izvjesno vrijeme. Rečeno mi je da se razbolio, pa sam otišao da ga posjetim. Pokucao sam na vrata njegove kuće i na vratima se pojavila njegova kćerkica. Upitala je: ‘Gospodine, koga trebate?’ Odgovorio sam: ‘Reci svome babi da je došao taj i taj čovjek da ga posjeti.’ Otišla je i brzo se vratila i pozvala me da uđem u kuću. Zatekao sam prijatelja na bolesničkoj postelji nasred sobe. Lice mu je bilo pocrnilo, a niz obraze su mu se slijevale suze i zaustavljale se na ispucalim, suhim usnama. Pobojao sam se za njega, pa sam mu rekao: ‘Dragi brate, izgovaraj mnogo riječi: la ilahe illallah.’ On je otvorio oči i rekao mi: ‘Brate Mensure, između mene i tih riječi je prepreka. Ne mogu ih izgovoriti.’ Upitao sam ga: ‘Brate, a gdje su nestali toliki namazi, postovi i ostali ibadeti?’ Tužnim glasom je odgovorio: ‘Nije to bilo u ime Allaha, a i moja tevba i pokajanje bilo je lažno. Sve sam to činio da ljudi pričaju o mojoj pobožnosti i da me vide dok ibadetim. Ali, kada bih se osamio onda sam se prepuštao raznim grijesima, prkoseći time Allahu, dž.š. Ustrajavao sam u tajnom griješenju izvjesno vrijeme, a onda me je snašla teška bolest koja me je oborila na postelju. Onda sam rekao svojoj kćerki da mi donese Kur'an i kad sam ga uzeo u ruku učio sam dovu: -Allahu dragi, molim Te pravom Tvog govora u ovom Kur'anu, ako me izliječiš obećavam da se više neću vraćati na grijehe koje sam u tajnosti činio! I Allah je otklonio nevolju i bolest od mene. Međutim, kada sam ozdravio i potpuno se oporavio, šejtan je učinio da zaboravim na moje obećanje i ponovo sam se prepustio grijesima. Potrajalo je to izvjesno vrijeme, a onda me je opet snašla teška bolest. Tražio sam od kćerke da mi donese Kur'an i ja sam proučio nekoliko stranica, a onda sam uputio dovu Allahu, rekavši: -Moj Allahu, molim Te pravom Tvoga Kur'ana, ako me izliječiš od ove opake bolesti, obećavam da se više nikada neću vratiti na grijehe koje sam činio! Allah me je i po drugi put izliječio i otklonio nevolju od mene. A kada sam se potpuno oporavio, ponovo sam se vratio grijesima kao da se nisam ni pokajao i kao da ništa Allahu nisam obećao. Nedugo zatim, snašla me je bolest i ovo teško stanje u kojem si me zatekao. Tražio sam od kćerke da mi opet donese Kur'an, ali kada sam uzeo da učim nisam mogao izgovoriti nijednog harfa. Shvatio sam tada da je Allah srdit na mene, pa sam, izbezumljen od straha, podigao ruke i počeo učiti dovu: -Allahu dragi, pomozi mi, olakšaj mi i otkloni od mene ovu nevolju! U tom trenutku kao da sam čuo glas koji mi odgovara: -Kaješ se od grijeha kad se razboliš, a vraćaš se griješenju čim ozdraviš. Zar se ne bojiš da te smrt ne zatekne u grijehu i da ti Melek smrti ne prekine svaku nadu!”
Mensur ibn Amir, rekao je: ”Tako mi Allaha, uzeo sam veliku pouku iz ovog događaja, i nisam još bio iskoračio iz kuće moga prijatelja, a on je već bio napustio dunjaluk.”
Allaha molim da nas opskrbi iskrenom tevbom i pokajanjem prije smrti te da nam podari lijep i sretan završetak dunjalučkog života. Amin!
