Piše: Adem Zalihić
Nema nikakve sumnje da se na arheološkom lokalitetu Arnautovići (Mila) kod Visokog, nalaze arheološki dokazi bosanskohercegovačkog povijesnog etničkog kontinuiteta, koji je u Milama i vladarski bosanski kontinuitet, iz razloga što su u Milama sahranjeni i bosanski kraljevi, Tvrtko I i Stjepan II Kotromanić.
Najveći broj grobova u Arnautovićima pripada srednjovjekovnim grobovima pripadnika Crkve bosanske, uz izvjestan broj antičkih grobova Iliro-romana i Gota, također arijanaca. Pored toga što je bio rezidencijalni centar poglavara Crkve bosanske – bosanskog dida, tu se održavao i bosanski stanak i tu se okupljala „Sva Bosna“, tj. državni parlament. Upravo tu, u crkvi u Milama, did bosanski krunisao je prvog kralja bosanskog – Tvrtka I, na mjestu koje je tradicijski služilo u krunidbene svrhe za sve bosanske banove prije njega.
Bosanskohercegovčka javnost je slabo, ili gotovo nikako upoznata sa činjenicom da je najmisterioznije arheološko istraživanje obavljeno na području Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske pod rukovodstvom Karla Putscha, upravo u Milama današnjim Arnautovićima. U vremenu od 1899.-1903. godine od strane K. Putscha iskopani su, ali i razoreni ostaci antičkih rimskih ostataka i bazilika te srednjovjekovne crkve, a arheološki lokalitet u Arnautovićima bio je pod strogim nadzorom žandarmerije.
Odgovornost za nepodnošenje zvaničnog izvještaja o ovim nalazištima i odsustvo informisanja u javnosti, svakako je na tadašnjoj Austro-Ugarskoj vlasti i tadašnjem rukovodstvu Zemljskog muzeja. Šta se sve u stvari tada otkrilo i pronašlo prilikom iskopavanja u Arnautovićima, ali i kasnije, još uvijek nije poznato, mada su neke informacije ipak našle put do javnosti.
Znajući za postupke K. Putscha, Pavo Anđelić, sedam decenija poslije, (1976.-1977.) pravi revizionistička iskopavanja Arnautovića. Šta je sve otkrio također je ostala tajna, jer i on je postupio poput K. Putscha, sakrivši od javnosti rezultate svojih istraživanja. Usput, nastojao je lažnim konstrukcijama srednjovjekovnu crkvu prikazati kao franjevačku. No, činjenice mu nisu išle baš u prilog. U toj crkvi pronađena su 32 stećka, a pod jednim velikim stećkom grob kralja Tvrtka I. Ni na jednom stećku od njih 32 nije pronađen krst, koji je kao simbol prisutan na svakom grobu kršćana širom svijeta. Također, ne postoji primjer na nekom drugom mjestu, niti u Bosni i Hercegovini, niti u svijetu, da je u katoličkom samostanu ili crkvi pronađen stećak, kao nadgrobni spomenik. Tako da je nespojivo srednjovjekovnu crkvu u Milama povezati sa franjevačkim samostanom.
Ono što bi trebalo da rade vlasti Bosne i Hercegovine svih nivoa, od lokalnih do državnih, preko svojih zvaničnih institucija i stručnjaka, a prije svih Zemaljskog muzeja u Sarajevu, započela je u 20. stoljeću engleska arheologinja Marian Wenzel, koja je iskazala otvorene sumnje u vezi sa iskopavanjima K. Putscha, smatrajući da su rezultati istraživanja zataškani, a nalazi prikriveni, jer je otkriven grob pr Wenzelova je izrazila svoje znanstvene sumnje o otkriću grobnice Tvrtka I, pod stećkom u velikoj arnautovićkoj crkvi. Ona je tvrdila da su se na mrtvačkom pokrovu Tvrtkovog groba nalazili znaci kraljevskog grba koji su uklonjeni, kako bi se odstranila želja da se kod Bošnjaka razvije želja o nacionalnoj pripadnosti sa kraljevskom porodicom. Trebalo je Bošnjake ostaviti da budu zadovoljni samo sa svojom islamskom tradicijom, što je u dobroj mjeri nažalost prisutno i dan-danas. Venzelova je tvrdila da su dokazi iz grobnice krivotvoreni. Veliki stećak pod kojim je bio Tvrtkov grob je razbijen i razmješten na više lokacija unutar i van crkve. To je urađeno u cilju njegovg katoliciziranja, kako bi se dokazalo da je Tvrtko bio katolik.
Prema tvrdnjama arheologa i historičara Envera Imamovića, tokom arheološkog otkrića 1909. godine pronađen je i plašt kralja Tvrtka, prebačen preko njegovog groba pod stećkom, ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Da li zbog nemarnog i nestručnog tretiranja ili nečeg drugog, nalaz nije u cijelosti sačuvan, a ostaci se danas čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Upravo su ti ostaci plašta kralja Tvrtka i još neki nalazi, poslužili Imamoviću i kolegama da kreiraju zastavu (slika u prilogu) koja je postala zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine u maju 1992. godine (4. maja je Alija Izetbegović postavio na zgradu prrdsjedništva Bosne i Hercegovine) i ostala sve do februara 1998. godine kada je međunarodna zajednica, na insistiranje srpsko-hrvatskih nacionalističkih političara, zabranila zastavu sa ljiljanima i kreirala novu zastavu Bosne i Hercegovine, koja je trenutno u upotrebi.
Iz knjige, “BOSNA I BOŠNJACI OD ANTIKE DO OSMANLIJA”
