Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) usvojila je Deklaraciju o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, a na taj dokument reagovali su probosanski politički predstavnici iz entiteta Republika Srpska kontradeklaracijom u kojoj osporavaju njene ključne tvrdnje.
Kontradeklaraciju o zaštiti ustavnog poretka i legitimiteta Ureda visokog predstavnika u BiH potpisali su političari koji dolaze iz probosanskih stranaka, a koji su izabrani na funkcije na teritoriji Republike Srpske.
– Mi, probosanski predstavnici izabrani u organe vlasti u/iz Republike Srpske, polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, međunarodnog prava te stavova Ustavnog suda BiH i Venecijanske komisije, izjavljujemo da je Deklaracija o zatvaranju OHR-a koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske pravno neutemeljena, politički štetna i protivna ustavnom poretku Bosne i Hercegovine – navodi se u uvodnom dijelu dokumenta.
Devet tačaka
Dokument sadrži devet tačaka u kojima se detaljno odgovara na tvrdnje iz deklaracije NSRS-a.
U prvoj tački navodi se da je OHR uspostavljen Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok se u drugoj osporavaju tvrdnje o tzv. bonskim ovlastima.
– Bonska ovlaštenja nisu ‘vanugovorna’, već legitiman razvoj mandata potvrđen od PIC-a i prihvaćen u praksi Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je njihovo korištenje redovno prihvatalo kroz izvještaje generalnog sekretara i pozdravljalo kroz rezolucije – stoji u tekstu.
U trećoj tački se ističe da je Venecijanska komisija potvrdila legitimnost bonskih ovlaštenja kao dijela evolucije mandata OHR-a.
– Venecijanska komisija je potvrdila da su bonska ovlaštenja legitimna evolucija mandata i da su omogućila ključne reforme u Bosni i Hercegovini. Komisija nikada nije zaključila da su OHR ili bonska ovlaštenja nelegalni – navodi se.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kako se dalje ističe, više puta je potvrdio pravnu snagu odluka OHR-a.
– Ustavni sud Bosne i Hercegovine je više puta potvrdio da odluke OHR-a imaju pravnu snagu domaćih zakona, pa je tvrdnja NSRS-a o ‘ništavosti’ pravno neodrživa. Ovakva tvrdnja u direktnoj je suprotnosti sa sudskom praksom Ustavnog suda i predstavlja jednostrano negiranje akata koji su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine – piše u četvrtoj tački.
Imenovanje visokog predstavnika
U nastavku se navodi da imenovanje visokog predstavnika vrši PIC te da potvrda Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija nije bila praksa.
– Imenovanje visokog predstavnika vrši PIC, a praksa Ujedinjenih nacija potvrđuje da potvrda Vijeća sigurnosti nikada nije bila potrebna. To je vidljivo iz imenovanja svih prethodnih visokih predstavnika. Ujedinjene nacije su pozdravljale imenovanja od strane PIC-a i dosljedno podržavale njihov rad bez osporavanja procedure. Navod o ‘materijalnom kršenju Aneksa 10’ je politička konstrukcija bez osnova u međunarodnom pravu – navodi se.
Probosanski političari ističu i ulogu OHR-a u očuvanju ustavnog poretka BiH.
– OHR je odigrao nezamjenjivu ulogu u zaštiti ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, njenog teritorijalnog integriteta i prava konstitutivnih naroda. Nametanje odluka bilo je usmjereno na otklanjanje blokada i zaštitu Dejtonskog sporazuma – stoji u dokumentu.
Provođenje Aneksa 7
Posebno se naglašava uloga OHR-a u provođenju Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na povratak izbjeglica i raseljenih lica.
– Uloga OHR-a u procesu povratka izbjeglica i raseljenih lica jedan je od najkonkretnijih argumenata za njegov opstanak. OHR je imao ključnu ulogu u promociji i podršci povratku, posebno manjinskom povratku Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku – navodi se.
Na kraju se ističe da zatvaranje OHR-a može uslijediti samo nakon ispunjenja uslova iz Agende 5+2 te da su blokade vlasti Republike Srpske doprinijele tome da ti uslovi još nisu ispunjeni.
Potpisnici kontradeklaracije su Edin Ramić, Ćamil Duraković, Ramiz Salkić, Amir Hurtić, Mirsad Duratović, Alija Tabaković, Armin Hamzić, Dževad Mahmutović i Smail Mešić.
