Autor: Aruuke Uran Kyzy
Novih zakoni i retorika koja definira parametre za prihvatljiv oblik islama u Rusiji predstavlja opasnost da se pretvori u drakonske zakone koji se potencijalno mogu iskoristiti za progon ruskih muslimana.
„Mi, dolje potpisani, dajemo obećanje i zavjet pred svemogućim Bogom i velikim poslanikom Muhamedom, na četiri Njegove velike knjige, Evanđelju, Tori, Psalmima Davidovim, Kur'anu, da ćemo služiti kao vjerni podanici Njegovog Carskog Veličanstva…, na kraju ove naše zakletve možemo poljubiti Kur'an našeg poslanika Muhameda. Amen.” – Ovo je tekst zakletve kojom su se muslimani zakleli na vjernost ruskom caru 1809. godine.
Rusija vlada nad muslimanskom populacijom više od pet stotina godina, a od ranog devetnaestog stoljeća, muslimani predstavljaju jedinstveni izazov za carsku Rusiju. Katarina Velika je usvojila politiku saradnje sa muslimanskim klericima i koristila ih za kontroliranje i asimiliranje muslimanskog stanovništva, otvarajući politiku vjerske tolerancije koja je učinila da islam postane bitan stub pravoslavne Rusije. Carevi su generacijama podržavali određenu vrstu ispoljavanja islama, u zamjenu za osiguranje da će oni oblici islama, koje je države smatrala potencijalno destabilizirajućim, biti pod kontrolom.
Ovaj model je usvojila i politika u modernoj Rusiji kroz institucionalizaciju islama kao čvrsti oslonac vlasti u mobiliziranju vjere u njezinu korist.
Rusija zauzima jedinstveno mjesto u muslimanskom svijetu i ima vrlo kompleksan odnos sa islamom zbog devet muslimanskih republika unutar Ruske Federacije – s ukupnim stanovništvom od 25 miliona muslimana.
Rusija je 200 godina vodila sporadične ratove s muslimanima na sjevernom Kavkazu, naročito rat za suzbijanje čečenskog pokreta za nezavisnost između 1994. i 2000. godine.
Stereotip o muslimanima kao „islamskim ekstremistima” izveden je nakon konstantnih sukoba i napetosti u sjevernom Kavkazu, naročito u Dagestanu i Čečeniji. Vlada na ruske muslimane gleda kao na „potencijalne islamske fundamentaliste” koji predstavljaju „neposrednu prijetnju integritetu Ruske Federacije. ”
No, pravo je pitanje da li je to zaista ozbiljna prijetnjia, ili vlast potiče tu vrstu rasprave o „islamskoj prijetnji“ kako bi je iskoristili kao izgovor za suzbijanje opozicije.
Iz Moskve islam gledaju kao transnacionalnu religiju i izazov koji prijeti da obuhvati Rusiju.
Princip golubinjaka
U posljednjih nekoliko godina Kremlj naširoko koristi izraz „tradicionalni islam” kako bi regulirao i dizajnirao novi oblik islama koji je teško definirati s obzirom na nekoliko konotacija. Izraz zbunjuje muslimane njegovim raznovrsnim korištenjem.
U muslimanskom vjerskom okruženju u Rusiji, pojam „tradicionalni islam” je prvi put predložio muftija Talgat Tajutdin u ranim 1990-im, kao odgovor na „nove stvarnosti koje prijete stabilnosti Rusije i post-sovjetskom prostoru u cjelini.” Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da je tradicionalni islam sastavni dio ruskog kulturnog koda i bitna komponenta ruskog kosmopolitizma. On je, također, ustvrdio da hidžab nije dio „tradicionalnog islama” i da je posuđen iz strane tradicije. Ova izjava je naišla na neodobravanje među muslimanima, a posebno muslimankama koje osjećaju teret njegovih riječi.
Tradicionalni islam, ovaj neologizam koji je dizajniran kako bi se olakšalo razumijevanje islamske stvarnosti, je, umjesto toga, prisilio muslimane da se pitaju što znači držati se „tradicionalnog ruskog islama.” Prema nekim znanstvenicima, tradicionalni islam je najbolje opisati kao ruski islam ili islam u kontekstu post-sovjetske države. Opetovano ovaj izraz je korišten u ovom kontekstu od strane državnih i javnih ličnosti kako bi se osiguralo da muslimani podržavaju državnost i žive u miru i slozi s drugim vjerama. Druga interpretacija izraz promatra kao narodni islam “koji se odnosi na nominalne, etničke muslimane, u čijem životu islam nije ništa drugo nego sjećanje na svoje nane koje prakticiraju tradiciju, čiji su ostaci djelomično preživjeli nakon razdoblja prisilne ateizacije.
Rastući interes Rusije da se pozicionira kao platforma za definiranje tradicionalnog islama omogućio joj je da koristi religiju u svom interesu da utječe na domaću i međunarodnu publiku. Kao takav, ovaj koncept pomogao je rusku sigurnost i geopolitički položaj, jer koristi vjersku diplomatiju u muslimanskom svijetu.
Najnoviji zakon o ekstremizmu, poznat kao „Yarovaya paket”, omogućava vlastima da s lahkoćom bilo koje uvjerenje, pisanje, pojedinca i grupu proglasi za „ekstremno“.
Zakon navodi da državni dužnosnici mogu zabraniti djelovanje vjerskog udruženja zbog kršenje javnog reda i upuštanje u misionarske „ekstremističke aktivnosti”.
Sve što se ne smatra „tradicionalnim” islamom u Rusiji se vidi kao „fundamentalizam, vehabizam, selefizam, radikalizam” i smatra se izazovom za Kremlj.
Označavanje institucije kao „ekstremne” je doseglo apsurdne razmjere. Bilo koji ruski sud može proglasiti bilo koji materijal (knjigu, letak, slogan, pjesmu, web-stranicu) ekstremnim ili da „nije tradicionalni islam“ i zabraniti ga. Ministarstvo pravosuđa tada je dužno navesti taj rad na svom saveznom popisu ekstremističkih materijala, na kojem se nalaze i klasična djela kao što su knjige ‘40 hadisa”imama Nevevija ili djela koja je napisao jedan od najuglednijih i najutjecajnijih islamskih filozofa, Ebu Hamid El Gazali.
Sud u ruskom gradu Samari je 21. januara, 2019., zabranio prijevod Kur'ana i stavio ga na crna listu kao ekstremističku literaturu, što je izazvalo bijes mnogih muslimana. Ova verzija prijevoda od strane azerskog teologa po imenu Elmir Kuliyev je jedan od nekoliko dostupnih u zemlji, a više od deset godina bio je korišten kao pomoćna literatura u muslimanskim obrazovnim ustanovama. U slučaju zabrane porijevoda Kur'ana čini se da su ruske vlasti otišle korak dalje u restrikcijama prema velikom broju manjina sužavanjem polja islamskog obrazovanja na ruskom jeziku.
Prema Kremlju, svi strani muslimani su glavni faktor radikalizacije muslimana u Rusiji. Svaka islamska ideja, knjiga i organizacija koja je pod stranim uticajem u Rusiji može biti označena kao „netradicionalni islam”.
Pokušaj „rusizacije” islama je stvorio nedoumice kod ruskih muslimana i zabrinutost o tome kako da se istovremeno odnose prema sekularnim vlastima.
Koncept „tradicionalni islam” olakšat će ruskim vlastima represiju vjerskih zajednica, gušenje nenasilnih disidenata te hapšenje ljudi.
Rusija se, slično Kini, okomila na svoje muslimansko stanovništvo. Postavlja se pitanje koliko je daleko ruska vlast spremna ići u reguliranju islama u zemlji, te u kojoj mjeri će se veliki dio stanovništva time marginalizirati, i do kojeg nivoa će biti provođene drakonske mjere u suzbijanju identiteta miliona muslimana koji će, najvjerovatnije, još dugo šutke trpjeti represiju.
Preveo: Abdullah Nasup
