Autor: Turki Mustafa
Preveo: Abdullah Nasup
Prve kurdske vojne jedinice na tlu Arapske republike Sirije pojavljuju se 2004., godine u području Kamišlija, u pokrajini Haseke. To područje svjedočilo je te godine nizu demonstracija Kurda na koje je režim Bešara Asada odgovorio silom i na taj način ih uspio suzbiti. Kurdski oružani odredi ponovo se pojavljuju 2012. godine, kao dio paravojnih formavija koje u savezu sa Asadovim režimom pokušavaju suzbiti masovne narodne demonstracije. Ubrzo su ove kurdske jedinice dobile podršku i Rusije i SAD-a te su započeli operacije širokih razmjera na sjeveroistoku Sirije, s ciljem promjene demografske slike tog područja.
Ove jedinice poznate su kao Narodne zaštitne jedinice (YPG – Yekîneyên Parastina Gel), a mnogi njihovi članovi su kurdski dobrovoljci iz Irana, Iraka i Turske. Ove jedinice imaju i posebne ženske odrede (YPJ), a svi skupa su vojno krilo kurdske ljevičarske stranke PYD, to jest, Partije demokratske unije. PYD je ogranak turske PKK, Kurdske radničke partije, koja je teroristička organizacija.
PYD i njegov vojni ogranak YPG, dolaze u fokus 2012., kada se Asadova vojska i policija bez borbe, i u dogovoru sa predstavnicima PYD-a povlače iz gradova Ajnul-Arab (Kobani), Afrin, i još nekih gradova u pokrajini Haseke.
Ne postoje precizni podaci o boroju pripadnika YPG-a, a prema nekim procjenama raspolažu sa oko 30.000 boraca. No, taj broj je vjerovatno u porastu, s obzirom da YPG vrši nasilne regrutacije, čak i maloljetnika oba spola. Postoje desetine dokumentiranih slučajeva prisilne regrutacije maloljetnih mladića i djevojaka u dobi od 15 do 17 godina. Pripadnici YPG-a su vrlo okrutni prema onima koji im se ne žele pridružiti i postoji niz slučajeva egzekucija. Poznati su slučajevi ubistva maloljetnika u Kamišliju i Ajnul-Arabu, jer su pokušali pobjeći iz YPG-a nakon što su nasilu regrutirani.
Pripadnici YPG i ženskog ogranka YPJ primaju mjesečnu platu koja se kreće između 150 i 300 dolara.
Njihovi primarni izvori finansiranja su porezi koje ubiru na područjima pod njihovom kontrolom, pomoć PKK-a, pljačka i pljenidba imovine na područjima koja osvoje i kontroliraju. YPG je sa područja pod svojom kontrolom protjerao desetine hiljada civila, arapskih sunija, praktično čineći etničko čišćenje, u želji da oblast Afrina spoje sa Ajnul-Arabom i dalje istočno prema Kamišliju, kako bi na taj način imali potpuno povezanu teritoriju na sjeveru Sirije.
Vojna ekspanzija
Uz Američku i Rusku podršku, kurdske vojne snage, pod političkim vođstvom PYD-a, za kratko vrijeme su ovladale ogromnim prostranstvima Sirije: zauzeli su većinu pokrajine Haseke, te zapadno odatle,područja duž tursko-sirijske granice od Tel-Ebjeda do Minbedža, a na sjevero-istoku oblast Afrina i djelove oblasti Azaz. Mnoga od tih područja su nastanjena većinom Arapima, koje su kurdske snage protjerale želeći etnički čistu teritoriju. Sjedinjene Američke Države potpuno ignoriraju brojne zločine YPG-a, a u prošlosti su ih opskrbili ogromnim količlinama naoružanja, pod firmom borbe protiv IDIŠ-a. Kao protivuslugu za tu izdašnu pomoć, kurdske snage su dopustile Amerikancima uspostavljanje vojnih baza u Ajnul-Arabu i Kamišliju (u ovoj bazi su Amerikanci napravili avionsku pistu).
Veze i odnosi sa različitim političkim faktorima u regiji i svijetu
Sjedninjene Američke Države u PYD-u su našle vjerne sluge koje će ginuti za njihove interesa, a zauzvrat, SAD ih predstavljaju Zapadu kao plemenite, gotovo romantične, branioce ugroženog naroda od zla IDIŠ-a.
Vrhunac diplomatskog uspjeha PYD-a je otvaranje “diplomatsko-političke misije” u Moskvi, nakon zaoštravanja odnosa između Moskve i Ankare, zbog obaranja ruskog aviona od strane turske avijacije. No, ova PYD-ova misija je okončanja nakon pomirenja Rusije i Turske. No, i prije zaoštravanja odnosa između ove dcvije zemlje, postojali su dobri odnosi između Rusije i PYD-a, a ruska avijacija je pružala zračnu pdoršku operacijama kurdskih vojnih jedinica protiv Sirijske slobodne vojske u sjevernom dijelu pokrajine Halep, i uz pomoć ruske avijacije kurdske snage su na tom području ostvarile značajan napredak osvojivši nekoliko gradova i brojna sela. Najznačajniji uspjesi koje su ostvarili uz pomoć Rusa su osvajanje gradova Tel-Rifat, Dejr-Džemal i Mineg.
Osim dobrih odnosa sa SAD-om i Rusijom, zvaničnici PYD-a tvrde da imaju kontakte i saradnju sa Iranom i samim Asadovim režimom. Ovaj šaroliki dijapazon prijatelja PYD-a vrlo je indikativan. Očito je da navedeni imaju neki zajendički interes koji im odrađuje YPG, vojne snage PYD-a. Odnos PYD-a sa Asadovim režimom može se opisati kao strateški savez. Osim sporadičnih incidenata, između te dvije strane nikada nije postojao oružani sukob, dok su u više navrata zajednički napadali na položaje sirijskih opoziconih grupa.
PYD-ovi obračuni sa političkim neistomišljenicima iz reda Kurda
YPG je počinio nebrojeno mnogo zločina protiv civilnog stanovništva, naročito sunija Arapa, ali na njihovoj meti su i Kurdi koji su politički oponenti njima ili Asadu. Po osvajanju Tel Ebjeda 2015., PYD je naredio hapšenje Muhammeda Ejmena Et-Taharija, jednog od najpoznatijih kurdskih aktivista i protivnika Asadovog režima. Nedugo nakon hapšenja, Tahari je umro u zatvoru sa svega četrdeset i pet godina. Opoziciona kurdska grupa, bliska Slobodnoj sirijskoj vojsci, Pokret slobodnih Kurda, smatra PYD i njegove vojne jedinice odgovornim za otmice više od deset oficira Kurdskog vojnog vijeća, lojalnog spomenutoj grupi – oteti oficiri predani su Asadovom režimu.
Nacionalno vijeće Kurda, formirano u Kamišliju, PYD je potpuno uništio progonima i hapšenjima. Predsjednik Nacionalnog vijeća i lider Kurdske demokratske stranke jedinstva, Ibrahim Bero, najprije je uhapšen od strane PYD-ovih vojnih snaga, a potom i protjeran u Irački Kurdistan.
Politički projekat PYD-a
PYD se zalaže za formiranje nezavnisnog Sirijskog Kurdistana, čemu se sirijska opozicija oštro protivi, dok, čini se, između Asada i PYD-a postoji međusobno razumijevanje. Vojne jedinice PYD-a učestvovale su u zajedničkim operacijama sa Asadovim snagama protiv sirijske opozicije, a još uvijek pružaju aktivnu podršku šiijskim milicijama u opsadi dijelova Halepa koje kontrolira opozicija.
Područja na kojima živi kurdska većina u Siriji prostiru se duž sirijsko-turske granice, ali su međusobno udaljena jedna od drugih i između njih često postoje velika prostranstva nastanjena Arapima. Međutim, PYD želi da ovladavanjem nad kompletnonm teritorijom duž granice sa Turskom stvori Sirijski Kurdistan, Rožavu, odnosno Zapadni Kurdistan. U tom cilju na osvojenih područja na kojima su većina Arabi vrše otvoreno etničko čišćenje Arapa.
Washington je PYD-u pružio priliku da poveže tri odvojena područja na kojima je koncentrirano kurdsko stanovništvo, a koje je PYD ranije proglasio kurdskim kantonima. Oblast u pokrajini Haseke vrlo brzo se povezala sa oblasti Ajnul-Arab (Kobani), potom je započela operacija povezivanja sa Afrinom na sjeverozapadu. Iz pravca Haseke i Ajnul-Araba osvojena su velika područja oko grada Minbedža, kao i sam grad, a iz pravca Afrina vojne jedinice PYD-a su značajno napredovale u pravcu Minbedža. Bab je bio grad preko kojeg su se trebali spojiti, no taj plan onemogućava uspješno provođenje operacije Štit Eufrata koju provode jedinice Slobodne sirijske vojske uz podršku turske avijacije i artiljerije – Slobodna sirijska vojska se nalazi na samo dva kilometra od Baba. To je, slobodno možemo kazati, kraj sna PYD-a o nezavisnoj Rožavi na terotiriji Sirije.
