Kada je Fahrudin Radončić svom niskotiražnom Dnevnom avazu i drugim medijima pod svojom kontrolom, prije nekoliko mjeseci naložio novu ofanzivu protiv SDA i Bakira Izetbegovića, to nije ponudilo nikakav novi sadržaj na bosanskohercegovačkom medijskom prostoru.
Avaz je još jednom pomjerio granice svih logičkih kriterijuma i moralnih skrupula, a Radončićeva propagandna mašinerija u biti samo priča bajke svom uplašenom gospodaru, pa i po cijenu gubljenja ono malo ugleda što joj je bilo preostalo nakon godina manipuliranja javnošću. Metodi kojima se Radončićev press-biro služi u tim napadima ne privlače pažnju svojom originalnošću, pa ni žestinom, već isključivo otužnim žrtvovanjem digniteta novinarske profesije i upornošću da se javnost ubjedi u sulude konstrukcije, poput one da je Radončić trenutno najpopularniji političar u zemlji.
Svu je svoju mašineriju Radončić upregnuo da javnosti sluđenoj smećem njegovih novina što više ocni SDA i Bakira Izetbegovića. Jer ga ta stranka i bošnjački član Predsjedništva BiH na svakom koraku raskrinkavaju u njegovom antidržavnom djelovanju kroz pakt s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. U nekoliko hiljada čitatelja Avaza možda se i nađe poneko ko povjeruje u Radončićeve konstrukcije, ali krajnji efekat ovakve propagande samo će se šefu SBB –a obiti o glavu jer tiha bošnjačka većina prepoznaje sve podvale i laži.
Posao opozicionih medija, a Radončić suštinski djeluje opoziciono, jeste stvaranje negativne slike o stanju društva kako bi se neodlučni glasači i oni koji zaista žive teško uvjerili da je upravo samo jedna stranka odgovorna za vlast, iako je na svakom nivou u koaliciji s različitim strankama. Pa i samim SBB-om.
Svakako, bilo bi ne samo daleko od istine, nego i štetno, tvrditi da u bosanskohercegovačkom društvu problemi ne postoje ili da obitavaju isključivo izvan bošnjačkog naroda i SDA. Imajući, uostalom, u vidu iskušenja sa kojima se to društvo susreće te spoljnje i unutrašnje pritiske kojima je izloženo, nije čudo da oni postoje, čudo je to što ih nema znatno više. Ali njihovo postojanje ne nudi racionalno opravdanje za srceparajuću kuknjavu i ostrašćeno kritizerstvo, koji iz dana u dan i upornošću pauka koji plete svoju mrežu, nastoje hipnotizirati javno mnijenje i ne samo ograničiti mu pristup informacijama, već mu i umanjuti sposobnst sagledavanja onih koje su dostupne, posebno onih koje tretiraju politiku SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
U kakofoniji podmetanja i manipulacija Avaza i drugih opozicionih medija javnosti se skreće pažnja sa političkih uspjeha koji nisu samo uspjesi SDA ali jesu rezultat odgovornog rada najjače bošnjačke partije i odgovornih pojedinaca iz opozicije.
Vrijedi podsjetiti se da je upravo zahvaljujući državotvornoj politici SDA i njenog vođstva popis iz 2013.godine sačuvan pred bezbrojnim pokušajima manipulacije, da je prošlogodišnjem Dodikovom referendumu odmjerenom političkom i diplomatskom akcijom oduzet svaki legitimitet na međunarodnom planu, da je donijet Pregled odbrane, kapitalni dokument kojim se dodatno učvršćuje uloga OS BiH kao jednog od stubova države. Otupljena je oštrica ofanzive i razgolićene su namjere državnog vrha susjedne Hrvatske protiv BiH i protiv njenog najbrojnijeg naroda, te protiv vitalnih, dakle obavještajno-sigurnosnih i pravosudnih institucija države. Osigurana je podrška Evropske komisije po pitanju zaštite državnih pograničnih interesa, pa je tako Evropska komisija Hrvatskoj uputila oštru notu zbog zakulisnih igara i tendencioznog uskraćivanja informacija u vezi sa Pelješkim mostom. Uprkos opstrukcijama SNSD i njoj lojalnih stranaka nastavljeni su integracijski procesi i nije se dopustilo da BiH bude zaustavljena na njenom evropskom putu.
BiH je, uprkos histeriji iz Hrvatske i Srbije, te njihovih eksponenata u BiH, zadržala ugled koji uživa u međunarodnom sigurnosnom sistemu i prisutna je na brojnim žarištima kao čuvar i graditelj mira. Povećana je stopa ekonomskog rasta i olakšana trgovinska razmjena sa velikim brojem zemalja, a uprkos silovitim pritiscima SNSD i HDZ nije načinjen nijedan ustupak kojim bi se oslabio pravni poredak koji garantira cjelovitost države.
Problemi koji se uglavnom navode kao krunski dokazi nerada i nesposobnosti SDA i njenih kadrova po pravilu su ili problemi drugih stranaka, poput zastoja u gradnji auto-puteva, što je izravna odgovornost SBB koji kao učesnik u vlasti drži ključne pozicije za pitanje cestogradnje. U drugim slučajevima uopšte nije riječ o problemima, već o njihovom uspješnom rješavanju, kao u slučaju KCUS-a. Zahvaljujući medijima, čak se i problemi čije je postojanje objektivno odgovornost SDA, pogrešno adresiraju i upućuju na sami stranački vrh, a to je posljedica odbijanja prihvatanja činjenice da je SDA neosporno demokratska stranka, čiji vrh ne drži monopol na odlučivanje po stranačkoj vertikali, kao što je slučaj u nekim drugim partijama u BiH. Uostalom, o odgovornosti SDA za eventualne pogreške, kojih ima, ali koje ni izdaleka nisu tako velike i tako teške kakvim se predstavljaju javnosti, besmisleno je razgovarati sve dok opozicioni kritičari ne budu u stanju precizno razlučiti stvarnost od vlastitih ideoloških lutanja.
Takvi uspjesi bili bi nemogući bez odmjerenog nastupa Bakira Izetbegovića i svijesti SDA da se očuvanje države ne postiže ni radikalnim nastupima u stilu Milorada Dodika niti popustiljivošću i nedopustivim kompromisima u stilu SDP-a.
Tako se unutar bošnjačke javnosti istovremeno čuju glasovi koji smatraju da Izetbegović vodi suviše popustljivu i neodlučnu politiku. A drugi opet traže radikalniji odgovor na Dodikove i Čovićeve napade na državu, i to baš u njihovom stilu, na granici legalnosti u okrilju šovinizma. Takvi ne shvataju u potpunosti složenu i pluralnu prirodu Bosne i Hercegovine, kao ni Izetbegovićevu posvećenog političkom legatu s kojim se krenulo u stvaranje i odbranu države. Politički takt i odmjerenost, te senzitivnost da se prepozna koji su ustupci i kompromisi od koristi za život u BiH, a na koje se jednostavno ne smije pristajati, obilježili su dosadašnjih sedam godina Izetbegovićevog rada na poziciji člana državnog Predsjedništva i predstavljaće dragocjen amanet njegovom nasljedniku.
Dvadeset i dvije godine nakon Daytona jasno je da bošnjačka javnost sve manje vjeruje manipulacijama i avazvoskim spinovima i hajkama. Podrška umjerenoj politici, svjesnoj geopolitičkih gibanja i ustavnih ograničenja i mogućnosti, ovjerena je i nedavnim sondiranjem javnog mnijenja gdje je SDA daleko ispred konkurencije među bošnjačkim strankama.
Pred nama je izborna godina u kojoj će, uprkos medijskoj kakofoniji i avazovskim i drugim sluđivanjima javnosti, ipak fokus zrele, demokratske bošnjačke javnosti biti na informacijama, činjenicama i svijesti o budućnosti države.
(Bportal.ba)
