Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Muhamed Ratib en-Nabulsi ispričao je sljedeću priču: ”U Šamu (Siriji) nalazi se poznata velika džamija ”El-Verd”, a za tu džamiju i njenog hatiba veže se vrlo zanimljiva priča. Naime, hatib te džamije u Damasku sanjao je jedne prilike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je u snu rekao: ”Reci svome komšiji da će biti moj drug u Džennetu!”
Hatib je odmah ujutro otišao do tog komšije, koji je inače prodavao voće i povrće, i rekao mu: ”Tako mi Allaha, imam radosnu vijest za tebe od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali ti je neću prenijeti dok mi ne kažeš kakvo si to ti dobro djelo uradio i čime si stekao Allahovo zadovoljstvo.” Komšija je odbijao da mu ispriča svoju priču, ali nakon silnog insistiranja i uslovljavanja od strane hatiba, popustio je i ispričao mu je sljedeće: ‘Prije izvjesnog vremena sklopio sam brak sa jednom ženom. Od našeg vjenčanja prošlo je pet mjeseci, a ona je već bila u devetom mjesecu trudnoće. Odnosno, ona je prije udaje za mene počinila blud i dijete koje je nosila u svojoj utrobi nije bilo moje. Mogao sam je pustiti i pokrenuti brakorazvodnu parnicu i to bi bilo pravedno, mogao samo je i osramotiti i kazati razlog zašto je puštam i to bi bilo pravedno. Svi bi ljudi bili na mojoj strani, čak i njena porodica, ali ja nisam učinio ništa od toga, već sam želio da je podstaknem da se istinski pokaje Allahu i da učini tevbu.’
Naime, kada je isteklo devet mjeseci žena je rodila živog i zdravog dječaka. Ovaj trgovac je uzeo dijete i stavio ga pod svoj ogrtač i otišao je sa njim do džamije ”El-Verd”. Sačekao je dok se prouči ikamet za farz, a onda je dijete ostavio pred vratima i ušao da klanja namaz. Nakon namaza ljudi su čuli plač djeteta pred džamijskim vratima i okupili su se oko njega pitajući se čije je to dijete i koga je donio pred džamiju. Tada je trgovac prišao i rekao: ”Ja ću uzeti ovo dijeti sebi i usvojit ću ga. Ono je od danas moje dijete.” Uzeo je dijete i odnio ga kući, vrativši ga njegovoj majci.
Ova priča, veli šejh en-Nabulsi, podsjetila me je na ajet: ”Allah naređuje pravednost i dobročinstvo.” Pravda je obavezujuća, a dobročinstvo je dobrovoljno. Na ovaj načni on je podstaknuo ovu ženu da se iskreno pokaje i omogućio joj da odgaja svog sina.
Znaj, brate i sestro, da je tvoja veličina kod Allaha, srazmjerna veličini tvojih dobrih djela, srazmjerna tvom dobročinstvu i tvojoj ljubavi.
Vrata su otvorena i ovo je prilika koja se pruža jednom u životu, da dođeš na ovaj svijet i da ti Allah doposti i omogući da Mu se pokoravaš, da Ga obožavaš i da Mu se približiš… Ovo je, uistinu, najveća blagodat koju nam je Allah dao.
