Izvor: www.dnevno.hr
Da je homoseksualnost bolest koja se može liječiti potvrđuju i mnogi homoseksualci koji su uspjeli izliječiti ovaj, prvenstveno duhovni poremećaj. Neki od njih rado izlaze u javnost sa svojim svjedočanstvom ne bi li tako pomogli onima koji su zapali u strašnu kaljužu grijeha koju izaziva homoseksualni čin. Jedan od tih ljudi je i Richard Cohen koji je bio homoseksualac. Njegova borba je trajala 10 godina, ali uspio je. Danas je u braku i otac je. Uz to Cohen piše knjige te vodi centre za ozdravljenje od homoseksualne bolesti. Cohen putuje po svijetu, a Zagreb je posjetio ove godine u maju. Cohen tvrdi kako se homoseksualci ne rađaju takvi nego je homoseksualnost isključivo bolest duha izazvana vanjskim poremećajem. On opisuje uzrok svoje homoseksualnosti pa tako govori kako je uzrok zlostavljanje, dok je bio dječak od strane njegova ujaka koji ga je seksualno iskorištavao. U svom svjedočanstvu govori o osjećajima prilikom zlostavljanja. Tvrdi kako se tokom zlostavljanja osjećao zastrašujuće, ali istovremeno se osjećao dobro. Bilo mu je samo 5 godina kada mu je ujak predložio da se dira po genitalijama i osjeća svoju spolnost. To je trajalo dvije godine.
Ujak je iskoristio njegovu tešku situaciju u obitelji i nedostatak Cohenovog oca koji je zanemarivao svoje sinove i vršio nasilje nad majkom. Nakon toga Cohen polako zaboravlja događaje iz djetinjstva, odnosno potiskuje ih unutar sebe. Prvi poriv prema homoseksualnosti osjetio je u srednjoj školi. Tada je počeo tražiti dečke jer je imao žestoku potrebu za spolnim činom. Mijenjao je partnere i bolovao od depresije. Krenuo je psihijatru jer je unutar sebe znao da je homoseksualnost bolest koja mu uzrokuje nezadovoljstvo i depresiju. Nije mu pomoglo.
Na svojoj drugoj godini fakulteta Cohen upoznaje mladića Tima s kojim je u vezi tri godine. Cohen svjedoći kao je njegov momak Tim bio kršćanin te da je stalno imao osjećaj zaprljanosti i grijeha zbog homoseksualnosti koju uživa. Na kraju Richard i Tim zaključuju kako je homoseksualnost oprečna s Božjom riječi te oboica odlučuju stati sa seksualnim odnosima. Nakon toga Richard se zavjetuje na celibat koji traje 9 godina i u to vrijeme svjedoči o žestokim napadima koje je uspio pobjediti molitvom. Ubrzo nakon toga Richard upoznaje svoju ženu, zaljubljuje se u nju. Richardova supruga, ostala je trudna, a on se i dalje bori s bolesti. Govori kako mu je bilo jako teško jer je u snovima sanjao muška spolovila i nije znao kako se odmaknuti od te, kako svjedoči, prljave strane sebe. Počeli su mu prilaziti muškarci koji su mu tražili seks i on je pokleknuo. Prevario je svoju ženu s muškarcem i to ga je dotuklo.
On je znao da je cijela bolest odraz zlostavljanja u djetinjstvu i svim silama, trudio se to iskorijeniti iz sebe. Nakon nekoliko godina mukotrpne borbe Richard upoznaje čovjeka za kojeg kaže da je izliječio njegove rane. On ga nije krivio, dopustio mu je da isplače svoju bol i u tom trenutku Richardova agonija prestaje. On više nikada nije osjetio istospolnu privlačnost. Svjedoči kako je uz pomoć molitve i dobrih ljudi, punih ljubavi uspio izlječiti svoju nastranost. Nakon izlječenja, Cohen govori o slobodi koju pruža samo vjera. Riječ je o slobodi od grijeha i tame koju homoseksualnost donosi sa sobom. Njegov život posvećen je pomaganju homoseksualcima koji se žele izliječiti. Predvodi centre za liječenje, piše knjige te pomaže nesretnim dušama zarobljenim u grijehu patnje, tuge i boli. Cohen tvrdi kako je homoseksualnost bolest duha, a ne genetska bolest, bolest društva, a ne bolest unutar čovjeka. Govori kako se samo borbom protiv tog grijeha može spriječiti širenje te bolesti koja sa sobom nosi ni manje ni više uništenje čovječanstva. Cohen je bivši homoseksualac, koji je naravno, omražen u homoseksualnim krugovima. Upravo zato, što govori istinu. ‘Borba protiv grijeha je jako teška, no sloboda koju dobivamo ne može se mjeriti s tim’.
Opće je poznato da je homoseksualnost u puno slučajeva izazvana poremećajem u djetinjstvu. Isto tako nemali broj homoseksualaca pati od depresije i osjećaja manje vrijednosti. Uvijek, ali baš uvijek krive društvo za te osjećaje, a vrlo rijetko se odlučuju na borbu s uzročnikom svoje depresije.
Richard Cohen nije jedini na svijetu koji je uspio izliječiti homoseksualnost, postoji niz primjera, no unatoč tomu homoseksualci će reći da su oni takvi rođeni. Činjenica je da velik broj njih nikada nije pokušao izliječiti svju nastranost, naprotiv svojom voljom prepuštaju se grijehu koji zatvara njihove oči i srce pred istinom. A kako onda da vide?
