Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jesi li možda čuo za Harrija? Harry, taj zgodni, romantični princ koji je napustio Bakingemsku palatu slijedeći svoje srce. Jesi li ga vidio kako drži suprugu Megan za ruku u srceparajućoj sceni, kao da je to bio prinčev susret sa Snjeguljicom nakon što je netom izbacila otrovnu jabuku iz usta?
A ti, sestro, jesi li učestvovala u kampanji divljenja ovoj ljubavi i obavijestila sve žene na svijetu da ovakvi muškarci vole iskreno i čine nemoguće za dobrobit svojih voljenih žena?
U svakom slučaju, ovo je scena na koju sam vam želio skrenuti pažnju, ali nema vidljive scene a da iza nje ne postoji skrivena scena, i koliko god pokušavali da to počešljate, popeglate i kozmetički dotjerate, na kraju se opet pojavi blatnjavo lice.
Naime, početkom ove godine princ Harry je objavio knjigu svojih memoara pod nazivom Spare, u kojoj, između ostalog, spominje da je tokom svog učešća u agresiji na Afganistan ubio dvadeset i pet Afganistanaca i da se ne stidi i ne kaje zbog toga, kao i da je konzumirao drogu.
Međutim, generalno, sve ovo nije bitno za narodne mase, bitno je da je on romantičan, da kupuje ruže svojoj dragoj, a mi smo ljudi koji lete u oblacima prašine.
Uistinu današnje čovječanstvo boluje od strašne šizofrenije. Uzmimo, naprimjer, britanski Dom komuna ili ”Donji dom” koji je prije izvjesnog vremena održao sjednicu na zahtjev parlamentarke Belle Ribeiro na kojoj se raspravljalo o pitanju gaženja mačaka na ulicama.
Zamislite, britanski Donji dom s pijetetom i tugom raspravlja o zgaženoj mački na ulici, a taj isti Dom je odobrio i smatrao potpuno legitimnim bacanje tona bombi na djecu Iraka.
Čini mi se da šizofreniji nisu dovoljni ni svi interpunkcijski znakovi kojima se izražavaju jake emocije i iščuđavanje, od vremena slavnog arapskog filologa, leksikografa i gramatičara, El-Farâhidija, pa do ovog našeg šizofrenog doba.
Problem sa šizofrenijom je u tome što šizofrena osoba ne vidi svoju šizofreniju, i pretpostavlja da je ne vide ni drugi. On je poput noja koji zabije glavu u pijesak i misli da ostatak njegovog ogromnog tijela nije otkriven i vidljiv, i želi da se drugi odnose prema njemu na osnovu ovog njegovog šizofrenog principa.
