Piše: dr. Hišam Ebul-Hakem / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Budućnost odnosa Turske i Rusije sadržana je u izjavi koju je dao Devlet Bahçeli, vođa turskog nacionalnog pokreta. Iako on nije taj koji određuje rat i mir, njegov govor izražava prirodu nacionalnih osjećaja Turaka i mogućeg predstojećeg sukoba, uprkos svim manifestacijama navodnog tursko-ruskog razumijevanja koje zapravo teško održivo, jer je u suprotnosti sa historijskim i geografskim činjenicama koje bi kad-tad mogle dovesti do sukoba između Rusije i Turske.
Rusija je bacila oko na Carigrad (Istanbul), Bosforski tjesnac i Dardanele kako bi došla do južne Evrope, a Turska je oko bacila na Balkan i srednju Aziju.
Rusija je zauzela Krim na jugu Ukrajine i kontrolira Armeniju u istočnoj Turskoj, zatim Siriju i Libiju, zbog čega je Turska postala regija koja je okružena Rusijom sa svih strana u iščekivanju da je proguta. Suočena sa ovom pozicijom, Turska je primorana ući u sukob za probijanje opsade koja joj je nametnuta.
Rusija predstavlja najveću prijetnju turskoj nacionalnoj sigurnosti koja se temelji na faktorima religije, povijesti, ekonomije, geografije i politike. Od početka carske kontrole vlasti u Rusiji, Rusija želi Istanbul ili Carigrad, te tjesnace Bosfor i Dardanele na temelju tvrdnje da je to granica kršćanstva na istoku i da je Rusija odgovorna za pravoslavne kršćane u cijelom svijetu.
Na osnovu toga, Rusija mora kontrolirati Carigrad, koji je osvojio sultan Mehmed Fatih, i taj ruski san ostao je kamen temeljac ruske politike sve do izbijanja Prvog svjetskog rata, pa je onda potpisan sporazum “Sykes-Picot-Sazonov” (u odnosu na ime Sergeja Sazonova, tadašnjeg ruskog ministra vanjskih poslova). Rusija je sebe smatrala nasljednicom Bizantijske imperije i cilj je bio vratiti kontrolu nad Konstantinopoljom, danšnjim Istanbulom, i tjesnacima Bosfor i Dardaneli, čime bi se otvorio put ruskoj pomorskoj floti prema Sredozemlju.
To je osnovni razlog zbog kojeg je Rusija podržala sporazum Sykes-Picot. Međutim, ubrzo je u Rusiji došlo do izbijanja komunističke revolucije tako da su u jesen 1917. godine na vlast došli boljševici, pa je Rusija utonula u krvavi građanski rat. Zbog toga je godinu kasnije bila prisiljena potpisati mirovni sporazum u Brestu, čime se odrekla bilo kakvih zahtjeva za ostacima Osmanskog carstva, obećanim joj prema sporazumu Sykes-Picot.
Danas Rusija u sirijskom ratu vidi svoju novu šansu i prozor za nastavak ostvarenja sna, pa se ne smije zanemariti rusko-tursko rivalstvo u Srednjoj Aziji, što daje dodatnu dimenziju ruskim pokušajima da potkopa Tursku, jer tursku ulogu u Srednjoj Aziji smatra prijetnjom ruskoj nacionalnoj sigurnosti.
