Autor: Robert Fisk
Rusija, kako se govori, počinje gubiti u Libiji, kao i njezin libijsko-američki prijatelj Halifa Hafter, koji je odstupio od Tripolija,čak i izgubivši kontrolu nad gradom Sabrata. Libija je sada poprište sukoba velikih igrača: Saudijska Arabija, UAE, i Egipat podržavaju Haftera, koji ih je pridobio svojim neprijateljstvom prema islamistima. Moskva ga je, također, prigrlila, te je dobio mnogo obećanja i malo plaćenika, ali Rusija nije intervenirala sa svojom oružanom silom niti je poslala svoje teško naoružanje u Libiju.
Ako je Libija igralište, onda je Hafter prije igračka nego ozbiljana kandidat ruskog saveza, jer je Moskva digla ruke od libijskog pijeska, iako će biti nezaobilazna u svakom razgovoru o budućnosti Libije. Saudijski princ MBS i Sisi mogu se kladiti na Haftera , ako žele. Putinova Rusija više je zaointeresirana za Siriju, u kojoj Asadova vojska drži u obruču Idlib.. kao što znamo, tu je psotignut sporazum o zajedničkoj tursko-ruskoj ophodnji duž brze ceste Latakija-Halep, koja prolazi kroz Idlib.
Sirija ostaje jedini ozbiljan saveznik Rusije na Bliskom istoku. Moskva je osigurala Asadov opstanak na vlasti i ojačala njegove snage. I, dok zapadni meidji najviše pišu o situaciji u Idlibu, Asadovu vladu najviše brinu ekonomski problemi. Sirijski narod je toliko osiromašio da je sirijska vlada u opasnosti da izgubi jedan od glavnih narativa koje ponavlja cijelo vrijeme rata: da su Baas partija i Asadov režim jedini u stanju da zaštite Siriju. Jedna je stvar da zaštitite svoj narod od ISIL-a, a sasvim druga da im osigurate hranu, gorivo, finansijska sredstva.
U Damasku se odvijaju razgovori o mogućnosti da vlada ukine subvencije na hljeb. Tako da, iako je Idlib u očima Turske i zapada važno ratnao žarište, za sirijsku vladu u ovom trenutku to je jedan od manjih problema. Sirijska ekonomija je fragilnija neko ikad, jer ekonomski propada i Liban, glavni izvor sirijskih dolara i investicija. Prosječna vrijednost sirijske funte u odnosu na dolar bila je 48 prema jedan, a sada je 1200 prema 1. Stanje je takvo da čak i pristalice Bešara Asada kritiziraju vlast zbog neuspjeha da osigura osnovne namirnice.
Sirijska ekonomska jama sada proganja režim. Prije nekoliko mjeseci bilo je razloga vjerovati da bi Katar mogao pomoći u obnovi Sirije – projekt koji bi povećao teritorijalnu moć Katara i upropastio njegove saudijske protivnike. Ruske bi kompanije tada mogle iskoristiti katarsku gotovinu za organiziranje obnove Sirije. Ili bi Saudijci mogli istupiti pred Katar i sami preuzeti obnovu Sirije na štetu Teherana; na kraju krajeva, iranski saveznik Sirije trenutno nije u stanju spasiti ekonomiju Damaska.
Dakle, sada se postavlja pitanje: može li Rusija spasiti sirijsku ekonomiju kao što je spasila sirijsku vojsku. Ipak, zasipanje sirijskih gradova bombama nije isto što i prosipanje rubalja u fizički razorenu naciju.
Ovo je najveće pitanje za sirijski režim i njegove ruske spasioce. Asad je bio odan Putinu, a i Putin je bio odan Asadu, ali ekonomski opstanak Sirije – a ne bombardiranje Asadovih neprijatelja – sada je najveći izazov s kojim se zemlja suočava. To, i samo to, je novi test odnosa između Moskve i Damaska.
