Autor: Dr. Sa'ud Šurejm / Preveo i sažeo: Amir Durmić
Uzvišeni Allah je Svojim robovima veliku milost ukazao onda kada im je poslao Svoga Poslanika s.a.v.s. koji na Pravi put ukazuje i koji iskreno poziva Svome Gospodaru. On nije ostavio niti jedan vid dobra a da na njega nije ukazao niti je ostavio ijedan oblik zla a da na njega nije upozorio.
Jedna od vrsta i oblika zla na koje je upozorio svoj ummet jesu razne vrste smutnji i nereda koje će se intenzivirati u vremenu pred nastup Sudnjeg dana, a koje će i najpametnije ljude dovoditi u stanje zbunjenosti i nedoumice kako i na koji način postupiti u datom momentu. Zato će svako onaj ko je pametan i razborit uložiti maksimalan trud da se sačuva od tih smutnji, prvenstveno na način što će se od njih držati podalje i nastojati da ih izbjegne, a u isto vrijeme će davati sve od sebe da učini što je moguće više dobrih djela. Ljudi imaju običaj reći da je ”bolje spriječiti nego liječiti” što je apsolutno tačno, i što je jedan od načina čuvanja od smutnji i nereda.
Dakle, dužnost je svakog muslimana da maksimalno izbjegava smutnje i da u njih ne upada svjesno i namjerno. Na ovo zlatno pravilo obaveznosti preventivnog djelovanja i bježanja od svake vrste zla ukazuju i mnogo kur'anski ajeti između kojih i slijedeći ajet: ”… ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne…” (El-En'am, 151), u kojem nam Uzvišeni Allah zabranjuje da se približavamo grijesima što je prvi korak u čuvanju od upadanja u iste. Što se tiče obaveznosti hitanja ka činjenju dobrih djela, a naročito u vremenu mnoštava smutnji, i na to ukazuju mnogo poslanikovi hadisi. Između ostalog i hadis u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Požurite s činjenjem dobrih djela, jer će se pojaviti smutnje i neredi poput tmina u mrkloj noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodavat će svoju vjeru za neznatne dunjalučke koristi.” (Muslim)
Ljudi se ovog pravila prevencije i izbjegavanja upadanja u zlo strogo drže kada su u pitanju recimo zarazne bolesti te se drže podalje od izvora zaraze što je svakako pohvalno jer na takav način čuvaju svoje tijelo od fizičkih bolesti, ali je preče da se drže podalje od izvora smutnji i nereda jer one krnje i postepeno uništavaju čovjekovu vjeru, te ga odvode ga u zabludu i trasiraju mu put ka propasti na oba svijeta. Zbog toga, držimo se podalje od svih smutnji kojih je danas zaista mnogo i ne budimo od onih koji se sami svoj
